Vječni satovi Casio

Ajde mi sad recite, je li tako da su satovi Casio znani vam još iz djetinjstva. Pa tko to ne zna, valjda kao mali nije niti imao sat!
Ja na primjer znam za njih jer su i moj tata i moj ujak nosili upravo njihove satove. Ma što pričam, i moj djed je nosio taj sat. Mislim, kad malo bolje razmislim satovi Casio se tu kod nas nose  oduvijek.

Moj je djed imao njihov metalni sat s metalnim remenom, ali svojevremeno je nosio i kožni remen. Točno se sjećam kad bi ga navečer skidao s ruke. Još mi je pred očima ta scena. Naborane ruke, onako bakreno smeđe boje. Prsti pomalo naduti, ali od rada i nokti iščetkani, no još uvijek smeđi od zemlje.

Nevjerojatno što sve satovi Casio mogu prizvat u sjećanje.
Isto se tako sjećam kad su me kao malu mama i tata vodili u Trst u kupnju mog novog sata. Naravno, u obzir su dolazili samo satovi Casio,a što drugo?
Sjećam se onog uzbuđenja poradi odlaska u Trst. Uvijek kad smo išli u Trst bilo je meni nešto posebno. Ja sam morala ranije leći jer smo se vrlo rano ustajali. Mama bi spremala marende i nosila sa sobom sve što bi nam bilo potrebno jer nismo imali puno novaca i pazili smo da ne potrošimo više od potrebnog.

Sjećam se one glavne ulice u kojoj smo uvijek šetali u potrazi za lijepom robom i cipelama. Tamo je bio jedan stari urar gdje su se prodavali satovi Casio. Radnja je sva bliještila od mramora, mesinga i čistog stakla. Nešto predivno. U izlogu je bila velika reklama satovi Casio.
Kakvo me uzbuđenje obuzelo. Napokon ću i ja imati prekrasan sat i znati ću točno koliko je sati i kad moram kući, a kada na ručak ili na trening.  Sva djeca su u mojem dvorištu već imala satove.…