Aleksandar Radenović, Anastazija Šantić²

²Klinika za tumore, Zagreb

Sažetak

Pacijenti s tumorom na mozgu mogu imati blage do teške manifestacije simptoma koji prate ovu bolest. Pravovaljano prepoznavanje simptoma koji pokazuju mogućnost prisutnosti tumora na mozgu, te multidisciplinarni kolaborativni način pristupanja liječenju neophodan je zajedno s pravovaljanim sestrinskim intervencijama s ciljem zadovoljavanja potreba pacijenta poštujući holistički pristup. Osim načina prepoznavanja, dijagnosticiranja i liječenja tumora na mozgu, medicinska sestra - tehničar mora posjedovati znanje i vještine kako bi pacijentu bilo moguće pružiti sveobuhvatnu skrb prema njegovim potrebama.

Ključne riječi: tumor mozga, podjela, patologija, dijagnostika, liječenje, zdravstvena njega, sestrinske intervencije

Uvod

Šireća intrakranijalna lezija može biti uzrokovana hemoragijskim krvarenjem, aneurizmom, apscesom ili pak neoplazmom (benignom ili malignom).

Tumori mozga su lokalizirane intrakranijalne neoplazme. Tumori mogu nastati u bilo kojem tkivu središnjeg živčanog sustava (SŽS) ili metastazirati iz tumorskih središta drugih dijelova tijela. Postoje mnoge vrste benignih i malignih tumora koji svi zajedno imaju jedinstveni učinak prostorno okupirajuću leziju (edem mozga, povišenje intrakranijalnog tlaka). Njihova malignost vrlo često nije povezana s tipom ili invazivnošću tumora, koliko s njihovom lokacijom i inoperabilnošću.

Podjela tumora

Primarno intrakranijalne neoplazme možemo svrstati u 6 grupa:

• tumore lubanje (npr. osteom, hemangiom, granulom, ksantom)
• tumore meninga (npr. meningiom, sarkom)
• tumore kranijalnih živaca (npr. gliom očnog živca, neurofibrom 8 i 5 kranijalnog živca)
• tumore potpornoga tkiva (npr. gliom)
• tumore baze lubanje (npr. adenom hipofize, pinealom)
• kongenitalne tumore (npr. kraniofaringion, teratom, angiom, hemangioblastom)

Učestalost

Tumori mozga su pronađeni u 2% slučajeva rutinskih autopsija. Učestaliji su u ranijom ili srednjoj odrasloj dobi ali mogu nastati u bilo kojoj dobi, te zadnji podatci ukazuju na sve veću pojavnost istih u starijoj dobi. Pojavnost je uglavnom jednaka u osoba muškog i ženskog spola s prepoznatljivom većom učestalosti određenih u muškaraca odnosno žena. Tako su na primjer, cerebelarni meduloblastom i multiformni glioblastom učestaliji u muškaraca, dok je primjerice meningeom učestaliji kod žena. Incidencija limfoma živčanog sustava je povećana kod osoba oboljelih od kopnice.

Patologija

Tumori napadaju i uništavaju okolno tkivo, uzrokujući poremećaje senzomotorne i kognitivne funkcije, povišeni intrakranijalni tlak, edem mozga i kompresiju moždanog tkiva, kranijalnih živaca i moždanih putova.

Veličina, lokacija, brzina rasta i histološka razina malignosti određuju ozbiljnost tumora mozga. Nemaligni tumori mogu polako rasti, s nekoliko mitoza, bez nekroze i vaskularne proliferacije. Mogu postati izrazito veliki prije nego se jave simptomi, što je djelomično zbog nepojavljivanja edema mozga. Maligniji tumori rastu dosta brže i oštećuju okolno tkivo s istovremenom progresijom mimo SŽS-a. Većinom izazivaju smrt bolesnika svojim lokalnim djelovanjem.

Dijagnostika

Na prisutnost postojanja tumora ukazuje nam pojavljivanje simptomatologije od strane SŽS kao što su trenutačna zaboravljivost, glavobolja, vrtoglavica, febrilitet, kognitivno perceptivni poremećaji pa sve ka težoj i ozbiljnijoj simptomatologiji. Osim na temelju kliničke slike, sigurni pristup dijagnosticiranju tumora mozga temelji se na:

1. kompjutoziranoj tomografiji i/ili magnetskoj rezonanci u svrhu vizualizacije tumora, pridruženog mu edema i promjene strukture uzrokovane djelovanjem mase tumora
2. EEG-u kojim se detektira mjesto iratibilnosti
3. stereotaktičnoj biopsiji /kirurškim putem koja se primjenjuje za potvrdu dijagnoze i identifikaciji tipa tumora

Liječenje

Liječenje tumora mozga zahtijeva kolaborativni pristup primjenjujući s jedne strane terapijske i farmakološke intervencije te s druge strane kirurške intervencije (kirurški zahvat).

Uspješnost tretmana liječenja ovisi o tipu i lokalizaciji tumora, njegovoj kapsuliranosti ili infilitrativnom statusu. Tumori u vitalnim područjima kao što su baza lubanje ili oni koji su nekapsulirani i infiltrativni nisu dostupni kirurškom zahvatu, te takav tretman može rezultirati ozbiljnim neurološkim deficitom (sljepoća, paraliza, mentalna retardacija). Ujedno se primjenjuje radioterapija ili primjena odnosno implantacija radioizotopa direktno unutar tumora kako bi se postigle visoke doze. Jednom primjenjena ili više ciklusna kemoterapija se također primjenjuje. Kirurški način liječenja uključuje stereotaksičnu resekciju, s prethodno započetom kortikosteroidnom i antikonvulzivnom terapijom, zatim laserska resekcija ili ultrazvučna aspiracija.

Sestrinske dijagnoze

S obzirom na polagani način rasta tumora i vrlo često prisutnu polaganu progresiju bolesti, kod pacijenata se prvo javlja potreba za zadovoljavanjem potreba s viših razina prema Maslowljevoj listi motiva. Naime, kod pacijenata se prvobitno javljaju ispadi u senzomotorici te kognitivno perceptivnim funkcijama, kojih je pacijent svjestan, da bi se postupno javljalo pogoršanje a s njim i potreba za rješavanjem problema s nižih razina Maslowljeve liste motiva.

Najčešće sestrinske dijagnoze:

• SMBS
• SPN
• Bol
• Neupućenost o osnovnoj bolesti u/s nedostatkom specifičnog znanja
• Strah u/s neizvjesnošću ishoda liječenja 2° bolesti
• Visok rizik za ozljedom u/s epileptičkim napadom
• Socijalna izoliranost
• Bespomoćnost (spada u više razine zadovoljavanja ljudskih potreba po Maslowljevoj listi motiva)

Sestrinske intervencije

S obzirom na gore navedene, najčešće sestrinske dijagnoze / probleme pacijenta, terapijski postupak te nuspojave istih, intervencije medicinske sestre - tehničara trebaju biti usmjerene na promatranje takovoga bolesnika, pružanju podržavajuće skrbi, edukacije i unaprjeđenje kvalitete života istom.

Promatranje uključuje:

1. Promatranje pacijentovog odgovora na terapiju. Biti spreman na mogućnost promjene u razini svijesti, neuroloških deficita, povišenog intrakranijalnog tlaka (jutarnje glavobolje, povraćanje, pogoršanje općeg stanja), abnormalne respiracije.
2. Prijavak bilo kojeg znaka povećanog intrakranijalnog tlaka (smanjenje razine svijesti, povišenje temperature, bradikardija, iregularne respiracije, različita veličina zjenica, glavobolja, povraćanje) ili trenutačno ozbiljnog pogoršanja stanja.
3. Promatranje i uočavanje toničko - kloničkih grčeva i osiguranje adekvatne terapije u slučaju javljanja epileptičkog statusa.
4. Mjerenje balansa tekućina i elektrolita u svrhu prevencije dehidracije.

Suportivna skrb uključuje:

1. Primjena analgetika i postupaka za opuštanje prema razini boli, po odredbi liječnika

     a. osigurati tihu okolinu u svrhu povećavanja bolesnikove tolerancije boli

     b. osigurati isplanirane faze odmaranja u svrhu pomaganja pacijentu da se odmori od stresa uslijed boli

     c. zamračiti prostoriju i/ili osigurati sunčane/zatamnjene naočale ukoliko je pacijent fotofobičan

2. Uputiti pacijenta da leži s operiranom stranom glave prema gore

3. Uzdignuti glavu od ravnine kreveta za 15 do 30° u svrhu redukcije kongestije vratnih vena, ukoliko je pacijent disfagičan ili bez svijesti, okrenuti glavu postrance kako bi spriječili zapadanje jezika i aspiraciju

4. Postaviti disfagičnog pacijenta uspravno i uputiti ga na učestalije gutanje kako bi si olakšao hranjenje

     a. pripravan kisik i uređaj za sukciju sa strane kreveta u slučaju aspiracije

     b. kašasta dijeta je preporučljiva ukoliko pacijent osjeća bol dok žvače

5. Ukoliko pacijent ima deficit vidnog polja, postavljati sve predmete u područje njegovog vidnog polja, podučiti pacijenta da ''skenira'' i druge strane osim vidljive u vidnom polju.

6. Postaviti štitnike na stranice kreveta kako bi se izbjeglo ozljeđivanje pacijenta u slučaju javljanja napadaja

Edukacija pacijenta i unaprjeđenje kvalitete življenja uključuje:

1. Objasniti i educirati pacijenta o bolesti, njezinim načinima liječenja i drugim za pacijenta bitnim informacijama.
2. Objasniti pacijentu nus efekte tretmana, kao što su mučnina, povraćanje, alopecija i dr.
3. Ohrabrivati pacijenta u njegovim odlukama oko daljnjeg tretmana
4. Objasniti važnost kontinuirane primjene kortikosteroida i kako upravljati nus efektima kao što su dobivanje na težini i hiperglikemia.
5. Ohrabriti i educirati pacijenta da koristi resurse zajednice u svrhu fizičke i psihološke podrške, kao što su prijevoz sanitetskim vozilom do medicinske ustanove, kućna njega, razne support grupe i sl.

Zaključak

S obzirom na relativno često dug vremenski period od pojave prvih simptoma pa do završetka liječenja ili pak smrtnog ishoda bolesti, nakon kratke akutne faze, pravovaljan pristup rješavanju svih pacijentovih problema nadasve je neophodan. Medicinska sestra - tehničar koja se skrbi o ovakvim bolesnicima, osim optimalne količine znanja iz neurologije, sestrinskih vještina i procesa zdravstvene njege mora posjedovati i zavidnu količinu iskustveno - empatijskih vještina kao i odgovarajuće načine pristupu pacijentu ovisno o stanju u kojem se isti nalazi.

Literatura

1. Brinar, V. i sur. (1994). Neurologija. Zagreb: Školska knjiga
2. Radojičić, B. (1995). Klinička neurologija. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
3. The Merck manual of diagnosis and therapy. (2003). Rahway, N.J.: Merck & Co., Inc. (web edition)
4. Turić, M. i sur. (1996). Klinička onkologija. Zagreb: Nakladni zavod Globus Klinika za tumore Hrvatska liga protiv raka
5. Nettina, S. M. (1997). The Lippincot Manual of Nursing Practice. Philadelphia, New York: Lippincott