Matea Šarić, ms

KB Split, Koronarna jedinica

Sažetak

U radu je prikazan način zbrinjavanja bolesnika s akutnim infarktom miokarda, te sestrinske dijagnoze s kojima se susreču medicinske sestre - tehničari u radu s takvim bolesnicima, kao i pristup samom bolesniku, te odgovoriti na pitanja koji su sestrinsko - medicinski problemi i sestrinski ciljevi u radu s bolesnicima s akutnim infarktom u jedinici koronarne skrbi.

Ključne riječi: srce, infarkt, srćani udar, reanimacija, ekg, ergometrija, holter, aritmije, kardiologija, fibrilacija, defibrilator, koronarografija, PCI, bradikardija, asistolija, dispneja, elektrokardiokoverzija, bol, anksioznost, krvarenje, kardijalna prehrana, srčana rehabilitacija, rehabilitacija, heart, CPR, reanimation, infarct, defibrilation, coronarography

1. UVOD

"Akutni infarkt miokarda nastaje zbog naglog prekida protoka krvi kroz koronarne arterije koje opskrbljuju srčani mišić kisikom i hranjivim tvarima, zbog čega u ograničenom dijelu mišićne srčane stijenke dolazi do odumiranja, tj. propadanja stanica. Zbog smanjene aktivnosti srčane mase srce više ne može normalno pumpati krv, što za posljedicu može imati trenutačni prestanak rada srca. Nedovoljan protok ili prekid protoka kroz koronarne arterije najčešće nastaje zbog začepljenja arterija krvnim ugruškom, koji se s vremenom postupno stvara na podlozi krvne žile oštećene aterosklerozom. Arterosklerotski plakovi sužavaju promjer krvne žile, stvarajući podlogu na kojoj se lako formira krvni ugrušak koji tako još više sužava krvnu žilu." (Anon, 2005)

Srčani infarkt najčešće započinje bolno i dramatično, iako manji dio ljudi nema subjektivnih tegoba ili su one minimalne, pa se infarkt otkriva slučajno na rutinski snimljenom EKG-u u vidu već formiranog ožiljka. Najčešći znak infarkta miokarda je bol u prsima, ispod grudne kosti koja je vrlo jaka, razdirajuća i izaziva jaki strah od smrti. Bol se često širi u oba ramena, češće u lijevo, zatim u lijevu ruku s unutrašnje strane sve do lakta. Bol u infarktu traje sat, dva ili duže. Ponekad je praćena osjećajem nedostatka zraka, obilnim preznojavanjem, povračanjem ili proljevom, te se javi hipotenzija ili hipertenzija. U prvih 30 - 60 minuta po začepljenju krvne žile nakupljaju se raspadni produkti metabolizma srčanih komora, koji se krvlju ne mogu ukloniti s mjesta njihovog stvaranja, niti do kraja preraditi u bezopasne supstance jer je cirkulacija prekinuta. Nakuplja se i mliječna kiselina koja izaziva bolne podražaje živčanih okrajina srčanog mišića. Prekid cirkulacije krvi traje duže od pola sata, zahvaćeni dio srca je bez krvi i kisika te postaje blijed. U ovom periodu javljaju se po život opasne aritmije  i klinička smrt. Zato je važno da se bolesnik s akutnim infarktom miokarda što prije transportira do koronarne jedinice gdje je moguća primjena adekvatne medicinske pomoći ili reanimacije.

"Narednih sati dolazi do raspadanja područja zahvačenog infarktom. Iz zdravog okolnog tkiva izlaze bijela krvna zrnca (leukociti) u mrtvi dio mišića i u sebe upijaju raspale stanice. Narednih dana crvena krvna zrnca (eritrociti) izlaze iz mrtvih krvnih sudova u zoni infarkta, te taj dio srca postaje crvenoljubičast, a potom i siv. Mišićne niti u zoni infarkta se potom raspadaju i rastvaraju, a iz okolnog zdravog tkiva srca nastaje i umnožava se vezivno (ožiljno) tkivo i  nakon nekog vremena formira se ožiljak. Ožiljak se počinje formirati sa periferije prema centru. Na mjestu ožiljka zid srca je tanji od okolnog zdravog mišićnog zida." (Arslanagić, 1996)

Slika 1. Pogled na infarkt

Ishemija - nedovoljna opskrba krvlju i kisikom srčanih komora zbog privremenog ili trajnog suženja koronarnih arterija. Ponovnim uspostavljanjem normalne cirkulacije krvi u tom području, sve se vrača na normalne vrijednosti. Proces je reverzibilan.

Lezija - duže smanjenje ili privremeni potpuni prekid opskrbe krvlju i kisikom  srčanog tkiva. Uspostavom normalne cirkulacije, srčano tkivo ponovno radi svoj "posao" ali je nastupilo njegovo oštećenje. Funkcija je izmjenjena, ali ne i uništena.

Nekroza - trajan i potpun prekid opskrbe krvlju i kisikom srčanog tkiva. Prekid cirkulacije je dugotrajan (od 30 minuta pa naviše). Ako se nakon izvjesnog vremena ponovno uspostavi cirkulacija krvi u tom području, promjene na srčanom tkivu su definitivne i ireverzibilne. Taj dio srčanog mišića je mrtav i njegovi djelovi se raspadaju. Taj dio nazivamo infarktom srčanog mišića. (Arslanagić, 1996)

Slika 2. Prikaz ishemije, lezije, nekroze

Akutni infarkt srca (srce na presjeku):

  1. Zdravi srčani mišić

  2. Ishemija

  3. Lezija

  4. Nekroza

1.1. DIJAGNOSTIČKI POSTUPCI KOD AKUTNOG INFARKTA MIOKARDA

Prilikom izvođenja dijagnostičkog zahvata važno je informirati i educirati bolesnika od strane liječnika i medicinske sestre o važnosti i načinu izvođenja dijagnostičkog postupka. Važno je uspostaviti odnos povjerenja jer je to preduvijet kvalitetnog i bezbolnog obavljanja dijagnostičkog postupka.  Bolesniku je potrebno osigurati edukacijski materijal, slikovni materijal, korištenje relaksacijskih tehnika i vježba disanja koje će mu pomoći da se adekvatno psihički pripremi. Sestrinske intervencije prije izvođenja dijagnostičkog zahvata su:

a. psihička i

b. fizička priprema bolesnika, te

c. priprema potrebne medicinske dokumentacije.

Dijagnostički postupci u kardiologiji su:

1. Anamneza

2. Fizikalni pregled

3. Neinvazivne pretrage;

a) RTG snimka srca i pluća (daje nam uvid u veličinu i poziciju)

b) CT srca i krvnih žila (radiološka pretraga, omogućena je procjena miokarda, endokarda i epikarda. Pruža niz podataka o mogućem stanju ishemijskog i infarciranog miokarda, aorti i krvnim žilama)

c) EKG (elektrokardiografija - snimanje električnih potencijala srca s površine tijela. P val - depolarizacija atrija, QRS kompleks - depolarizacija ventrikla, T val - repolarizacija ventrikla)

Slika 3. Prikaz postavljanja elektroda prilikom snimanja EKG-a

Slika 4. Prikaz EKG nalaza

d) Holter (dvadesetčetverosatno snimanje EKG - a)

Slika 5. Holter

e) Ehokardiografija (promatranje UZ aparatom dimenzije, veličine, protoka krvi, evidencije ugrušaka i izljeva)

f) Transezofagealni UZ srca (promatranaje Uz aparatom kroz tranzofagealni put; vide se strukture iz perspektive jednjaka i želuca)

Slika 6. Ultrazvuk srca

g) Ergometrija (uvid o funkcionalnoj sposobnosti srčane pumpe i ishemiji miokarda uz promatranje pulsa, srčanog tlaka, EKG -a i subjektivne i objektivne reakcije bolesnika)

Slika 7. Ergometrija

h) Magnetska rezonanca srca (procjena dimenzije srca i njegove funkcije)

     i. Izotopne pretrage (prikaz šupljina srca i velikih krvih žila) radi se radioizotopnim talijem, a ispituje se prokrvljenost miokarda)

4. Invazivna kardiološka dijagnostika:

a) Mikrokateterizacija srca (kroz posebnu iglu uvede se tanki plastični kateter u desno srce i a. pulmonalis. Dobiva se uvid u stanje desne i lijeve polovice srca)

b) Kateterizacija srca (uvodi se kateter u desno ili lijevo srce putem kubitalne ili femoralne vene te se ispituju tlakovi , saturacija kisikom, minutni volumen, otpori pod RTG kontrolom)

c) Koronarografija (predstavlja invazivnu pretragu kojom se najdetaljnije određuje težina IM.Indikacije za ovu pretragu postavlja kardiolog poslije detaljne analize svakog kliničkog slučaja. Sastoji se u uvođenju, preko perifernih arterija i poslije lokalne anestezije, katetera do polazišta koronarnih arterija i injetiranju kontrasne otopine pod radiološkom kontrolom (radioskopija sa filmskim zapisom). Time se precizno određuje težina i lokalizacija suženja koronarnih arterija. Rizik je moguć zbog alergijske reakcije na kontrasno sredstvo.)

Slika 8. Kateterizacija srca

Sestrinske intervencije kod invazivne kardiološke dijagnostike osim psihičke pripreme bolesnika  i pripreme medicinske dokumentacije su:

• bolesnik ne smije jesti 12 sati prije pretrage
• snimiti EKG
• uspostaviti venski put i uzeti uzorak krvi za laboratorijsku i transfuzijsku pretragu
• reči bolesniku da se pomokri prije pretrage (kateterizirati bolesnika u slučaju životne ugroženosti)
• dati bolesniku premedikaciju prema uputi
• transportirati bolesnika na krvetu na pretragu.
• Nakon pretrage sestrinske intervencije su:
• snimiti EKG
• kontrolirati vitalne funkcije (puls, tlak, temperatura) bolesnika svakih 15 - 30 min po povratku, a ako je stanje kasnije stabilno svakih 2 - 4 sata
• kontrolirati mjesto uboda (punkcije)
• osigurati mirovanje bolesniku kroz 24 sata na krevetu čije je uzglavlje podignuto maje od 45º
• osigurati bolesniku 1,5 L tekućine (koju voli) i kontrolirati da je popije u roku od 8 sati
• pomoći bolesniku prilikom hranjenja, pijenja, eliminacije i održavanja osobne higijene
• uočiti promjene bolesnikova stanja na vrijeme; brzo obavijestiti liječnika i poduzeti odgovarajuće mjere.

Laboratorijski testovi:

a) enzimi (kod oštećenja miokarda izlaze iz uskladištenih regija; porast enzima označava oštećenje miokarda. Enzimi dostižu svoju najveću razinu u krvi u različitim vremenskim razmacima od početka infarkta pa se ovisno o njihovoj količini u krvi može procijeniti i vrijeme nastanka infarkta.)

b) CK (kreatin - kinaza) -javljaja se 3 - 6 sati nakon početka AIM, maksimum doseže nakon 24 sata, normalizira se nakon 3 - 4 dana (0 - 172 U/L)

c) CK -MB ako je riječ o srčanom IM mora biti veći 10% od CK

d) LDH (laktat - dehidrogeneraza) - javlja se 24 - 48 sati nakon početka AIM, maksimum doseže nakon 3 - 5 dana, a normalizira se nakon 8 - 14 dana (130-290 U/L)

e) AST (asparat transaminaza) i GGT (glutamin transaminaza) - javlja se 8 - 12 sati nakon AIM, maksimum doseže nakon 18 - 36 sati, a normalizira se nakon 3 - 4 dana (0 - 35 U/L)

f) leukociti (vrijednosti im rastu u AIM)

g) SE eritrocita (vrijednost je uredna u AIM, ali ista raste poslije 6 - 7 dana)

h) koagulogram (PV, APTV)

i) biokemijske pretrage (kolesterol, trigliceridi, glukoza, elektroliti (K, Na, Mg i Ca - poremetnje njihovih vrijedonosti mogu dovesti do poremetnje srčanog rada))

1.2. TERAPIJA AKUTNOG INFARKTA MIOKARDA

• NTG (daje se u obliku i.v. infuzije dok je bol prisutna. Sistolički tlak mora biti >90 mmHg. Može izazvati glavobolju, hipotenziju i tahikardiju pa se ti parametri moraju redovito kontrolirazi prilikom primjene)
• Morfij (narkotski analgetik, daje se za smanjivanje boli u akutnoj fazi IM. Može izazvati hipotenziju, nagon na povračanje i respiratornu insuficijenciju)
• Oksigenacija (2 - 4 L/min putem nazalnog katetera, ako liječnik ne ordinira drukčije)
• Smanjenje srčanog rada (odmor, mirovanje, te propisani lijekovi - beta-blokatori)
• Prevencija, prepoznavanje i tretman aritmija
• Trombolitička terapija (Streptokinaza - enzim grupe C beta hemolitičkog streptokoka, djeluje kao katalizator koji lizira ugrušak. Primjenjuje se i.v. ili i.a. (koronarne arterije) zavodnjena 1,5 milijona i.j. u 250 mL 0,9% NaCl. Prilikom primjene može izazvati alergijske reakcije, aritmije, hipotenziju i krvarenja)
• Koronarna angioplastika i stent (predstavlja neinvazivnu proceduru u liječenju suženja koronarnih arterija. Koronarografijom je moguće evidentirati aterosklerotičnu leziju unutar koronarne arterije koju se može drastično smanjiti ili eliminirati napuhivanjem jednog specijalnog balončića unutar koronarne arterije. Time se stiska aterosklerotična lezija koja sužava krvni sud, a samim time se povećava njegov promjer, pa i krvni protok)
• Aorto - koronarni by - pass (predstavlja kardiokiruršku operaciju koja se primjenjuje u slučajevima visokog stupnja suženja jedne od glavih koronarnih arterija. Ova kirurška intervencija se sastoji u tome da se mjesto suženja ili začepljenja koronarne arterije premosti sa venskim krvnim sudom bolesnika ( obično je to vena safena od noge), omogućujući time normalno uspostavljanje krvnog protoka i ishrane tkiva)

1.3. KOMPLIKACIJE INFARKTA MIOKARDA

• Iznenadna srčana smrt - neočekivana srčana smrt koja se događa bez simptoma ili sa simptomima koji su prisutni krače od jednog sata. Maligni poremećaj ritma (fibrilacija ventrikula), obično je neposredni i direktni uzrok iznenadne srčane smrti. Največi broj iznenadnih srčanih smrti i infarkta miokarda javljaju se u periodu od 07 - 11 sati. Jedini lijek za naglu srčanu smrt je reanimacija.

Slika 9. Algoritam naprednog održavonja života odraslih

• Treperenje srca (ventrikularna fibrilacija) - najmaligniji poremećaj srčanog rada, nestaje električna aktivnost srca, svi dijelovi srčanog mišića zasebno se podražuju i zasebno kontrahiraju pa srce u svim svojim djelovima treperi. Posljedica takvog stanja je nedostatak jedinstvene kontrakcije komore, srce prestaje raditi kao puimpa. To je klinička smrt srca, ali i tijela. Potrebno je osmah početui s reanimacijom. Jedini lijek kod ovog stanja je elektrošok. Svrha defibrilacije je poništavanje (gašenje) svih pojedinačnih fibriliranja dijelova srca. Na ovaj način omogućava se srcu da spontano uspostavi svoj vlastiti ritam iz sinusnog čvora. Reanimacija se provodi dok se ne pojave znaci oporavka ili sigurni znaci smrti.

Slika 10. Normalni sinus ritam (gore), ventrikularna fibrilacija (dolje)

Slika 11. Normalni sinus ritam (gore), ventrikularna asistolija (dolje)

• Aritmije srca (poremečaj srčanog rada) - nepravilan rad srca. U akutnom infarktu javlja se u 80 - 90 % slučajeva. Aritmije mogu nastati zbog prijevremenih otkucaja (ekstrasistole), zbog smanjenog broja otkucaja (srčani blok) ili potpunog prestanka rada srca (asistolija). Takvo srce miruje i to je klinička smrt. U slučaju asistolije izvodi se reanimacija; dju se lijekovi za stimulaciju srčanog rada i provodi se vanjska masaža srca.
• Srčani šok (kardiogeni šok) - stanje teško poremećene ishrane svih tkiva u tijelu zbog nedostatka kisika i nemogućnosti otklanjanja produkata metabolizma iz tkiva. Kardiogeni šok predstavlja jedno od najurgentnijih stanja u medicini. Počinje bljedilom i hladnim znojem, jedva pipljivim i ubrzanim pulsom, padom krvnog tlaka, tahipnejom, anurijom, krvotok se usporava, krv se zgrušava, mozak i srce ne dobivaju dovoljno kisika i njihove komore odumiru. Smrtnost u kardiogenom šoku je 75 - 100 %.
• Popuštanje srca (srčana dekompenzacija) - postepeno zatajivanje srca u kojem srce nije više sposobno održavati ulogu pumpe koja održava cirkulaciju krvi kroz krvne žile. Može nastupiti desnostrano, lijevostrano ili kombinirano popuštanje srca. Kod cjelovitog popuštanja srca cijela količina cirkulirajuče krvi ne može ući u srčane komore u priodu širenja srca (dijastole), pa ispred srca zaostaje određena količina krvi. U srčanim komorama zaostaje određena količina krvi koju srce ne može izbaciti za vrijeme skupljanja srca (sistola) zbog gubitka snage. Zaostala količina krvi onemogućava "usisavanje" nove količine krvi u dijastoli te se stanje pogoršava. Bolesnik počinje teško disati, kašljuca, nedostaje mu zraka. Traži sjedeći ili polusjedeći položaj (ortopnea). Stanje se češće javlja noću. Ako se ovo stanje razvije naglo, izgleda jako dramatično, bolesnik se guši. To je edem pluća.
• Pucanje srca (ruptura srca) - češća je u starijih žena, hipertoničarki, 3 do 5 dana nakon IM. Kod 10 % umrlih od AIM uzrok je ruptura srca. Dolazi do naglog izlaska krvi iz srca kroz pukotinu u perikard. S nekoliko kontrakcija izbaci se veča količina krvi u petikard, te se srce ne može više kontrahirati zbog velikog pritiska iz okoline. Ovo stanje je nazvano tamponada srca. Smrt je veoma brza.
• Plućna embolija - nastaje zaglavljivanjem otkinutog embolusa u nekoj od grana plućne arterije, te dolazi do prestanka opskrbe tog dijela krvlju i kisikom. To stanje se zove plućni infarkt. U infarktu srce može popustiti, izgubiti snagu te se uspori cuirkulacija krvi. Uz to bolesnik leži što pogoduje stvaranju trombova u venama nogu. Ako se djelići tromba otkinju strujanjem krvi dospiju do desnog srca. U narednoj kontrakciji, krv iz desne komore, zajedno s ugruškom, ide u pluća i na jednom mjestu, ugrušak se zaglavi. Bolesnik ispoljava naglu bol u prsima, ima naglo gušenje, gubio dah, poblijedi, izgubi svijest. Čest je smrtni ishod.
• Povišena tjelesna temperatura - javlja se u skoro 90 % bolesnika s AIM. nastaje zbog upijanja raspalog mišićnog tkiva u krvne žile i njihovog porasta u krvi. Javlja se drugi ili treći dan od početka bolesti i traje 5 - 8 dana.

Uloga medicinske sestre u samom zbrinjavanju bolesnika, kao i u koronarnoj jedinici je od neprocjenjive vrijednosti jer se uz bolesnika nalazi dvadeset i četiri sata. Medicinska sestra u koronarnoj jedinici radi s vitalno ugroženim ljudima i s medicinskom opremom, koja je sve modernija, te mora biti uključena u proces trajne edukacije koja pridonosi kvaliteti zbrinjavanja bolesnika. Mora poznavati anatomiju srca, fiziologiju srca kao i patofiziologiju i razvoj mehanizma infarkta. Da bi mogla biti dio tima i pravilo se brinuti o oboljelima od AIM, medicinska sestra mora znati način dijagnosticiranja, pripremu bolesnika za dijagnostičke i terapijske postupke, kao i način djelovanja, primjene i nuspojave terapije.

U ovom radu željela sam prikazati način zbrinjavanja bolesnika s akutnim infarktom miokarda, te sestrinske dijagnoze s kojima se susreču medicinske sestre - tehničari u radu s takvim bolesnicima, kao i pristup samom bolesniku, te odgovoriti na pitanja koji su sestrinsko - medicinski problemi i sestrinski ciljevi u radu s bolesnicima s akutnim infarktom u jedinici koronarne skrbi.

2. OPIS IZABRANOG PROBLEMA / OBRADA SLUČAJA

2.1. ORGANIZACIJA RADA JEDINICE INTENZIVNE KORONARNE SKRBI

U jedinici intenzivne koronarne skrbi rade medicinske sestre koje su posebno educirane za rad u njoj. Bolesnici imaju dvadesetčetverosatnu skrb. Medicinska oprema koja se koristi je defibrilator, respirator, monitori, infuzijske pumpe, aspiratori, EKG aparati... Intervencije medicinske sestre  u radu s bolesnikom u akutnoj fazi infarkta miokarda usmjerene su na vitalno zbrinjavanje bolesnika, asistiranje i sudjelovanje u kradiopulmonalnoj reanimaciji, te psihičkoj i fizičkoj pripremi bolesnika za invazivnu koronarnu intervenciju. Nakon stabilizacije stanja bolesnika pristupa se uzimanju sestrinske anamneze, utvrđivanju bolesnikovih potreba za zdravstvenom njegom i planiranju intervencija za realizaciju ciljeva.

Slika 12. Koronarna skrb

2.2. PLANIRANJE I PROVOĐENJE ZDRAVSTVENE NJEGE U JEDINICI INTEZIVNE KORONARNE SKRBI ZDRAVSTVENE NJEGE

Planiranje zdravstvene njege za bolesnika u intezivnoj koronarnoj jedinici obuhvaća utvrđivanje prioriteta, definiranje ciljeva, planiranje intervencija te izradu plana zdravstvene njege. Prikupljamo podatke metodom intervjua (socijalna vještina, planiran razgovor dviju osoba koje imaju međusobno komplementarne uloge), promatranjem (promatrati možemo od glave do pete (izgled, funkcija djelova tijela, a počinje se od glave i nastavlja se prema nižim dijelovima tijela), promatranje velikih tjelesnih sustava (izgled i funkcija dijelova tijela koji se u svezi s pojedinim sustavima) i promatranje psihofizičkog funkcioniranja pojedinca prema M. Gordon (prikupljamo podatke o percepciji i odnosu prema zdravlju, prehrani, eliminaciji, tjelesnoj aktivnosti, spavanju i odmoru, kognitivno - perceptivnim funkcijama, percepciji samog sebe, uloge i odnosa s drugima, seksualnoj aktivnosti i reprodukciji, sučeljavanju i toleranciji na stres, vrijednostima i stavovima)), mjerenjem i analizom dokumentacije. Sadržaj prikupljenih podataka čini sestrinsku anamnezu. Sestrinska anamneza je skup podataka o tjelesnim, psihološkim i socijalnim aspektima prošlog i sadašnjeg zdravstvenog stanja i ponašanja zdravog ili bolesnog pacijenta u svrhu utvrđivanja potreba za zdravstvenom njegom. Uzimanje anamneze kod koronarnog pacijenta u akutnoj fazi bolesti svodi se na nekoliko kratkih pitanja ili izostaje. Ako je pacijent vitalno ugrožen pristupamo uzimanju heteroanamneze. Postavljamo pitanja tipa:

• Kada su nastupili simptomi?
• Koje tegobe bolesnik sada ima?
• Koje lijekove je uzeo?
• Je li alergičan na neki lijek ili kontrastno sredstvo (zbog eventualne koronarografije kod koje se koristi kontrast)?

Kada je bolesnik stabilan i može surađivati uzima se kompletna anamneza. Vrlo je važno prikupiti podatke o boli; kada su počeli, što je bolesnik radio u vrijeme pojave boli, te koliko je dugo bol trajala i je li se smanjila na uzimanje nitrata ili mirovanje. Prilikom uzimanja anamneze promatramo bolesnika. Vršimo fizikalni pregled koji je vrsta promatranja i uključuje inspekciju (vizualno promatranje), askultaciju (slušno), palpaciju (taktilno) i perkusiju (slušno). Važno je uočiti i ostale simptome kao što su dispneja, tahikaedija ili bradikardija, tahipneja ili bradipneja, bljedilo, mučnina, povračanje i nemir bolesnika, kao i druge moguće simptome koje nas mogu upozorit na razvoj komplikacija.

Cilj u procesu zdravstvene njege je željeni ali realan ishod zdravstvene njege. Cilj mora biti jasan i precizan opis bolesnikova stanja ili ponašanja. Dobro formulirani cilj uz opis pacijentova stanja i ponašanja, njegovu razinu, vrijeme postignuća sadrži i okolnosti u kojima će se očitovati. Kada je stanje bolesnika kritično ili kada je teško predvidjeti razvoj situacije u budućnosti, kao što je slučaj u koronarnoj jedinici intenzivne skrbi, formuliraju se kratkoročni ciljevi. Oni se postižu unutar nekoliko minuta, sati ili dana, odnose se na sadašnjost i probleme koji zahtjevaju žurno rješavanje.

2.3. EVALUACIJA U JEDINICI INTENZIVNE KORONARNE SKRBI

Evaluacija u procesu zdravstvene njege je planirana i sustavna usporedba aktualnog pacijentovog zdravstvenog stanja i ponašanja po završenoj skrbi za željenim (zdravstvenim stanjem i ponašanjem) opisanim unaprijed definiranim ciljevima.

2.4. EDUKACIJA BOLESNIKA I OBITELJI U JEDINICI INTENZIVNE KORONARNE SKRBI

Važno je educirati bolesnika o važnosti podnošenja izvješća o prisutnosti i intenzitetu boli, kao i o svim drugim smetnjama koje osjeća. Obitelj je važno educirati o pravilnom pristupu bolesniku s akutnim infarktom miokarda, o mjerama prlikom ulaska u koronarnu jedinicu (higijenski prospusnik), te o važnosti redukcije posjeta. (Fučkar, 1992)

3. OPIS PROCESA SESTRINSKE SKRBI

3.1. SESTRINSKA ANAMNEZA

Bolesnik N. N. rođen 15. 09. 1963. godine s adresom u Splitu, oženjen, primljen je 14. 11. 2005. godine u Koronarnu jedinicu pod medicinskom dijagnozom Akutnog srčanog udara.

Pri pregledu bolesnik leži, orjentiran je.

Koža mu je blijede boje, afebrilna, bez edema i lezija, dobrog tugora.

Puls dobro punjen, aritmičan, fer./min. 73. Krvni tlak u ležećem položaju na desnoj ruci 175/90 mmHg. Disanje normalne dubine frek./min. 18. Tjelesna temperatura mjerena aksilarno 36,7ºC. Usna šupljina dobro hidrirana, bez naslaga. Ne nosi zubnu protezu. Tjelesna visina 175 cm, tjelesna težina 94 kg.

Bolesnik radi kao vozač autobusa u Prometu dd.  Do sada nije ozbiljnije bolovao.

Od lijekova uzima Normabel drag a 5 mg 0 + 0 + 1.

Nakon pojave razdiruče boli u prsima kolima hitne medicinske pomoći prevezen je na hitni interni prijem te je hospitaliziran.

Voli začinjenu, suhu hranu. Najvažniji obrok mu je večera. Hrana u bolnici mu odgovara i kaže: " Nisam izbirljiv".

Mokrenje i defekacija do bolnice uredni. Zadnju stolicu imao 14. 11. 2005. godine. U bolnici mokri putem Nelatonovog urinarnog katetera koji mu je postavljen prije odlaska na invazivni kardiološki zahvat.

Imao je dovoljno energije i snage za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, te navodi samostalnost pri zadovoljavanju svih potreba prije hospitalizacije.

Spava od 24 - 01 sat do 06 sati, a preko dana iza ručka 1 - 2 sata.. Za spavanje koristi Normabel drag a 5 mg .

U bolnici ne spava dobro, kaže da mu je sve drukčije i strano, nije se navikao spavati s velikim brojem ljudi.

Ne koristi pomagala za sluh i vid. Za bolove u kralježnici koristio je Voltaren tbl a 50 mg koje su mu djelovale nakon tridesetak minuta od uzimanja. Zadnji put uzeo analgetik prije mjesec dana.

Sada bol u prsima na skali boli od 0 - 4 ocijenjuje s 3, a bolove u leđima s ocjenom 4. Smatra da bi mu pomoglo da se može okrenuti na bok, ali ne smije.

Sebe doživljava kao pozitivnu osobu, vedrog duha. Osjeća se zabrinuto zbog bolesti i njenog ishoda.

Živi u vlastitom stanu sa suprugom i troje maloljetne djece. Obitelj dolazi u bolničku posjetu i raspituju se za njegovo zdravlje.

Ima redovite spolne odnose sa suprugom koja koristi kontracepcijske pilule. Brine se kako će infarkt utjecati na njegovu spolnost jer je čuo priče o ljudima koji su umrli prilikom spolnog odnosa jer su imali slabo srce.

Najveće stresove doživljava na poslu koji je stresan, a slabo plačen.

Najveća mu je želja ozdraviti i vratiti se obitelji.

Katoličke je vjeroispovijesti. U crkvu ne ide redovito. Misli da liječenje i hospitalizacija neće izazvati nesklad s njegovom vjerom.

3.2. SESTRINSKO - MEDICINSKI PROBLEMI

Sestrinsko - medicinski problemi su oni koji mogu proizići iz bolesti, dijagnostičkih postupaka i načina liječenja.

Uloga sestre je:

• ciljano i savjesno promatrati bolesnikovo stanje
• pravodobno prepoznati pojavu komplikacija i uočiti pogoršanje stanja
• provoditi postupke koje propiše liječnik i
• propisati i provoditi primjerene sestrinske intervencije.

Postupci sestre nisu dovoljni da se problem spriječi ili riješi, ali je važno da sestra ciljano promatra bolesnika, kako bi ta stanja pravodobno prepoznala i obavjestila liječnika te kako bi sestrinskim intervencijama pridonjela cjelokupnom nastojanju uspostavljanja kontrole nad potencijalnom komplikacijom.

Sestrinsko - medicinski problemi zahtjevaju sestrinske i medicinske intervencije. Primarnu odgovornost za sestrinsko - medicinske probleme imaju sestre jer one moraju uočiti.

Kada se određena komplikacija razvije ona postaje medicinska odgovornost. Sestre donose samostalne odluke kada tretiraju sestrinsko - medicinske probleme.

3.2.1. Visok rizik za pojavu ventrikularne fibrilacije (VF) u/s osnovnom bolesti sekundarno AIM

Slika 13. R na T

3.2.2. Visok rizik za pojavu bradikardije (av blok I. ili II. stupnja) u/s osnovnom bolešću sekundarno AIM

Slika 14. P valovi

3.2.3. Visok rizik za asistoliju u/s osnovnom bolesti sekundarno AIM

Slika 15. Asistolija

3.2.4. Visok rizik za dispneju u/s osnovnom bolešću sekundarno AIM

Slika 16. Dispnea

Navedeni sestrinsko - medicinski problemi vitalno ugrožavaju bolesnika i zahtjevaju kardiopulmonalnu reanimaciju.

3.2.5. KARDIOPULMONALNA REANIMACIJA

Reanimacija srčanog bolesnika često je potrebna i njezinu abecedu mora poznavati svaki zdravstveni radnik.

A (airway = dišni putovi) - osigurati prohodnost dišnih putova

B (breath = disanje) - odmah uspostaviti disanje postupkom umjetnog disanja usta na usta, usta na nos ili s pomoću tzv. ambu - balona ili respiratora

C (cirkulation = krvotok) - s pomoću vanjske masaže što prije pokrenuti srce na rad i omogućiti cirkulaciju krvi

Slika 17. Vanjska masaža srca

D (definitive tretment = konačno liječenje) - obuhvaća točne

            d = dijagnoze 

            d = (drugs) davanje lijekova

            d = defibrilacija

Slika 18. Defibrilacija

Čim primjeti zastoj rada srca (nema odgovora, otvori dišni put i provjeri disanje), medicinska sestra alarmira tim za reanimaciju, postavi bolesnika leđima na tvrdu podlogu, te započinje vanjsku masažu srca sa 30 kompresija sa frekvencijom od 100/minuti, utiskući prsnu kost 4 - 5 cm.

Nakon 30 kompresija daje se 2 umjetnb audaha, na način da prvo oslobodi dišne putove zabacivanjem bolesnikove glave unatrag i podizanjem donje čeljusti prema gore. Uvijek kada je dostupan, medicinska sestra primjenjuje ručni respirator s maskom i samoširećim balonom.

Slika 19. Zapadanje jezika (lijevo), postupak otvaranja dišnog puta (desno)

U situacijama kada nema mogućnosti primjene nikakve druge metode primjenjuje se metoda "usta na usta".

Slika 20. Umijetno disanje “usta na usta“

Slika 21. Određivanje mijesta za vanjsku masažu srca

Slika 22. Ventilacija pacijenta

Ako je bolesnik intubiran vanjska masaža se izvodi frekvencijom 100/minuti, bez pauze za ventilaciju.

Slika 23. Ventilacija pacijenta

Pluća se ventiliraju s 10 udaha u minuti. Bolesnika se ne smije hiperventilirati. Sužavanje zjenica znak je uspješnosti masaže srca. Ako se zjenice ne sužavaju reanimacij se nastavlja. Dokaz uspješnosti umjetne ventilacije je širenje bolesnikova prsnog koša za vrijeme upuhavanja zraka i spuštanje prsnog koša za vrijeme izdisaja. Defibrilator je aparat kojim se vrši isporuka elektrošokova putem dvije pločaste elektrode sa držačima veličine dlana koje su međusobno odvojena ali su preko kablova spojene s aparatom.

Slika 24. Defibrilator s monitoringom

Na mjesta postavljanja elektroda stavlja se mala količina elektrogela (supstanca koja dobro provodi električnu energiju) i elektrode čvrsto se prislone na grudi (desna - sternalna elektroda postavlja se desno od sternuma ispod klavikule, a apex elektroda se postavlja u srednju aksilarnu liniju elektrode ili ženske dojke) snagom od 8 kilograma.

Slika 25. AVD (automatska vanjska defibrilacija)

Na aparatu, kao i na samim lopaticama postoji mogućnost izbora jačine elekrične struje koja će se isporučiti. Nakon izbora jačine elektro - šoka uključi se punjenje aparata te se na kraju isporuči strujni udar. Svi sudionici reanimacije kao i sam reanimator moraju biti van dodira s bolesnikom i bolesničkim krevetom kako ne bi došli u izravan kontakt sa strujom, a svi izvori kisika (maske, nosni kateteri ili druga oprema za dišne putove) moraju se ukloniti u svezi s visokim rizikom za požar u atmosferi bogatoj kisikom zbog iskrenja prilikom prijanjanja elektroda defibrilatora (viši rizik je kod ručnih elektroda nego kod primjene samoljepljivih). Potrebno je obrijati područja gdje će se postaviti elektrode, ali se ne smije odgađati defibrilacija ako britvica nije odmah dostupna. Elektrošok se može ponavljati više puta uz ostale mjere reanimacije. Nakon uspješne reanimacije/defibrilacije prsa bolesnika se brišu kako bi uklonili višak elektrogela, te se na mjesto isporuke elektrošoka, koža maže masti za opekline (Dermazin) i stavljaju se oblozi (otopina 3% Acidi - borici), kako bi se koža lakše regenerirala. Ako defibrilator nije pri ruci, a svjedoci smo kardijalnog aresta, može se primjeniti jedan prekordijalni udarac. Prekordijalni udarac može izvesti samo zdravstveni djelatnik koji je educiran za taj postupak i to odmah nakon potvrde kardijalnog aresta. Oštri i kratki udar u donju polovicu sternuma s visine oko 20 cm izvodi se ulnarnim rubom čvrsto stisnute šake koja se odmah odiže kako bi se proizveo podražaj nalik impulsu.(Europsko vijeće za reanimatologiju, 2005)

3.3. SESTRINSKE DIJAGNOZE

3.3.1. Bol u/s ishemijom srčanog mišića  sekundarno aim što se očituje izjavom bolesnika: «boli me» i ocjenom 3 za bol u prsima na skali za boli od 0 - 4

Bol je stanje u kojem osoba doživljava i izvještava o prisutnosti jake nelagode.

Vodeća obilježja boli su:

• bolesnikove izjave o postojanju, intenzitetu, lokalizaciji, trajanju i načinu boli
• autonomne reakcije koje prate boli (raste krvi tlak i frekvencija pulsa, te se šire zjenice zbog reakcija simpatikusa)
• zaštitno ponašanje
• usmjerenost na bol
• jaukanje, plakanje
• neverbalni pokazatelji boli (izraz lica, mišićni tonus)

Etiologija boli:

• bolesti lokomotornog sustava
• bolesti unutarnjih organa
• maligne bolesti
• medicinski postupci
• situacijski činitelji (nepravilan položaj, pritisak)

Procjena boli:

• ocjena bolesnika na skali boli
• utjecaj boli na svakodnevni život
• činitelji boli
• odabir postupaka za ublažavanje boli (Fučkar, 1996)

Na bol, kod srčanog udara važno je djelovati i suzbiti je, jer bol može dovesti do stanja šoka. Bol stimulira simpatikus što dovodi do povečanih zahtjeva za kisikom, povećava se frekvencija srca i periferni otpor što dovodi do zahtjeva koje srce trenutno nije u stanju ispinuti i do razvoja kardiogenog šoka.

3.3.2. Visok rizik za krvarenje na mjestu uboda (PCI) u/s primjenom antikoagulantne terapije, nemirom bolesnika (fleksija noge)

 3.3.3. Anksioznost u/s nepoznatom situacijom, neizvjesnim ishodom bolesti, strahom od smrti i moguće seksualne disfunkcije

Bolesnici s AIM imaju jaki strah od smrti; boje se hoće li preživjeti i ako prežive kakve će biti posljedice. Nakon prolaza akutne faze najveći strah predstavlja pitanje o seksualnom životu. Velikim dijelom bolesnik gubi samopouzdanje u svoju fizičku sposobnost, osjeća strah od napora, boji se neuspjeha prilikom seksualnog odnosa i postavlja sebi pitanje hoće li ikada više biti kao nekada. Pri edukaciji bolesnika potrebna oje znati da sam vrhunac seksualnog čina traje ipak dosta kratko. Frekvencija srca poraste na oko 120 u minuti, što se može usporediti s brzim penjanje uz stepenice na drugi kat. Bolesnik treba imati pasivniju ulogu u seksu, a njegov partner aktivniju. Potrebna je prilagodba oba partnera na novonastalu situaciju. Individualna je procjena koliko je vremena potrebno nakon AIM da bi se moglo stupiti u seksualne odnose. Kod infarkta miokarda koji su prošli bez komplikacija odnos je moguć četiri tjedna nakon IM. Ovaj period se produžava ukoliko se radi o odnosu s nepoznatim partnerom, jer tada bolesnici obično prekrivaju svoju bolest i to može biti rizično za njegovo zdravlje. Preporuke su liječnika da prije ulaska u novu, uzbudljivu seksualnu vezu, bolesnik prethodno uzme tabletu beta-blokatora (ako ga inače uzima) ili nitroglicerina, da se izbjegavaju aktivnosti nakon obroka, umora i ekstremnih poremečaja temperature. Ako sam ljubavni čin izazove anginoznu bol, treba odmah prestati s odnosom, uzeti nitroglicerin i odmoriti se, te se javiti liječniku. Smrt u samom toku seksualnog odnosa je jako rijetka. Događa se u samo 0,6% slučajeva os svih naglih srčanih smrti. Događa se uglavnom kod starijih muškaraca, u izvanbračnim vezama i  alkoholiziranom stanju. Seks nakon IM je siguran ako je planiran.

3.3.4. Visok rizik za opstipaciju u/s promjenom okoline i nedostatkom privatnosti

Opstipacija (ili konstipacija) je izostanak stolice tri i više dana. Uzroci opstipacije su raznovrsni a među inima mogu biti i; nepokretnost, nepravilna prehrana, neadekvatan unos tekućine, nedostatak privatnosti, manjak tjelesne aktivnosti, smanjena preistaltika zbog stresa ili trudnoće, nuspojave korištenja nekih lijekova, zloupotreba laksativa, zdravstvena uvjerenja, povezanost s boli zbog hemeroida... Najbolja terapija opstipacije je prevencija; u prehranu uvesti biljna vlakna, unositi dovoljno tekućine, redovita tjelesna aktivnost, nezatomljivati podražaj na defekaciju, zdravstvena prosvjećenost (bez samoordiniranja laksativa)...

Opstipacija može izazvati osjećaj nelagode, nemira , do naprezanje i boli što može  dovesti do  stimuliranja simpatikusa.

3.3.5. Nedostatak znanja u/s dijetom sa smanjenom razinom kolesterola, lijekova i  rehabilitacijom nakon AIM

Neupućenost je stanje koje se očituje pomanjkanjem znanja ili vještina povezanih s određenim zdravstvenim stanjem. Vodeća obilježja su; izjava bolesnika "Ne znam...", netočni odgovori na postavljena pitanja, navodi netočne informacije, te nepravilno izvodi određenu vještinu. Kod edukacijskih ciljeva važno je definirati razinu znanja i sadržaj. Bitno je boolesnikovo razumjevanje određenih zdravstvenih sadržaja, važno je da demonstrira, te da ima mogućnost postavljanja pitanja, vremena da ponovi i razmisli. Razina očekivanog znanja mora biti usklađena s poželjnim zdravstvenim ponašanjem.

3.3.5.1. DIJETA KOD BOLESTI SRCA I KRVNIH ŽILA

Osnovni principi prehrane su;

• smanjivanje energetskog unosa hrane
• obroci moraju biti češći i manji (5 - 6 dnevno)
• mora se polako jesti, bez žurbe, hranu treba dobro sažvakati
• večernji obrok mora biti lagan i uzet znatno ranije pred noćni počinak
• neslana prehrana nije potreba ukoliko nema otoka i povišenog krvnog tlaka.

Uz adekvatnu prehranu neophodna je umjerena tjelovježna, kao i eliminacija aktivnog i pasivnog pušenja.

Popis dopuštenih i zabranjenih jela i pića kod bolesti srca;

Slika 26. Piramida zdrave prehrane

3.3.6. Pretilost u/s prekomjernim unosom hrane što se očituje s 19 kg više od idealne težine

Nakon prelaska iz koronarne jedinice u sobu na odjelu kardioogije, sobna medicinska sestra počinje pratiti bolesnika i utvrđivati njegove daljne potrebe za zdravstvenom njegom. Bolesnici se iz koronarne jedinice premještaju nakon akutne faze bolesti, odnosno kada je njihovo stanje stabilno i više nisu životno ugroženi.

3.4. REHABILITACIJA BOLESNIKA NAKON AIM

Rehabilitacija bolesnika podijeljena je u tri faze:

• program u bolnici (rana rehabilitacija)
• program izvan bolnice (kod kuće, rehabilitacijski centri, medicinske ustanove)
• kontinuirani program rehabilitacije (može i ne treba biti vezan s medicinskim ustanovama)

Značaj rehabilitacije je povratak samopouzdanja, porast srčane snage i obnašanja funkcije, produžetak života i poboljšanje kvalitete života. Važno je da se vježbanje obavlja dva sata nakon obroka, a ne neposredno nakon jela, u slučaju bolesti ili povišene tjelesne temperatura vježbanje se odgađa, bolesnik mora biti u ugodnoj odjeći i obući, s vježbanjem se počinje polaka i postepeno, potrebno je izbjegavati vježbanje ako u prisutne oscilacije u temperaturi, u slučaju boli, dispneje, umoru, klonulosti i gubitku daha potrebno je obavjestiti liječnika.

Rana rehabilitacija počinje u bolnici. Fizikoterapijski postupak ovisi o procjeni trenutačnog stanja bolesnika. Kontraindikacija za fizioterapijske postupke je vitalno ugrožen bolesnik, relativna kontraindikacija je prisutnost jake boli. U tom slučaju fizikoterapijski postupak se odgađa do eliminiranja boli analgezijom.Bolesnik sjedi i ustaje se iz kreveta uz kontrolu krvnog talaka i srčanog ritma (monitor). Prvo ustajanje i šetnja obavlja se uz nadzor medicinske sestre i odobrenje liječnika. Od bolesnika zahtjevamo maksimalnu aktivnu suradnju. (Džuzdanović, 2005)

Program izvan bolnice započinje po dolasku kući. Poželjno je da bolesnik postepeno povećava fizičke aktivnosti. Šest do osam sednica IM bolesnik se upućuje u specijalizirane centre za rehabilitaciju, tzv. toplice. Tu se bolesnici osposobljavaju za normalne svakodnevne poslove s izuzetkom teških tjelesnih opterečenja.

Kontinuirani program rehabilitacije  (postrekonvalescentna faza) je rehabilitacija u narednim mjesecima i godinama. u ovoj fazi bolesnik je osposobljen za svoj svakodnevni posao u kući i na poslu s izuzetkom od teških tjelesnih opterečenja. Bolesnik treba redovito provoditi fizički trening. Bitno je da bolesnik redovito provodi liječničke kontrole i da se kod liječnika informira o svemu što ga zanima ili što za njega predstavlja nepoznanicu. Rehabilitacijom bolesnika poslije IM javljaju se i uobičajene potrebbe među kojima je i vožnja automobila. Važno je educirati bolesnikia da izbjegava gužve i duge vožnje (kao vozač) zbog opterečenja i stresa, treba izbjegavati vožnju u tamnim automobilima jer zadržavaju toplinu, kao i vožnju po vrućem vremenu. Svaka nagla promjena vremenskih prilika, bilo na toplo ili hladno, može u bolesnuika u postinfarktnom periodu izazvati nervozu, nelagodu, probadanje u prsima, nesanicu i opći umor. Niske okolinske temperature izazivaju vazokonstrikciju krvnih žila što dovodi do porasta tlaka i opterećenja srca, dok viskoke tjelesne temperature dovode do vazodilatacije krvnih žila s posljedićnom hipotenzijom. Znojenje također opterečuje srce.

4. RASPRAVA

Pristup oboljelima s akutnim infarktom miokarda vrlo je složen zbog ozbiljnosti njihovog stanja jer se prvo pristupa stabilizaciji njihova stanja tj. održavanju života. Nakon stabiliziranja stanja bolesnika, nadolazeći zadaci za sestru nisu ništa manje važni od onih kod prijema u akutnoj fazi bolesti. Rad koji sam napisala odraz je idealne situacije; jedna medicinska sestra na jednog vitalno ugroženog pacijenta koji je subjekt. Pristup bolesnicima je individualiziran i u mogućnosti smo primjeniti proces zdravstvene njege i postaviti se prema bolesniku kao prema objektu i holistički ga promatrati.

No, svakodnevni rad sestara u koronarnoj jedinici bitno je drugačiji; na osam vitalno ugroženih bolesnika radi jedna medicinska sestra srednje stručne spreme. Nerijetko, zbog potreba stanovništva, u koronarnoj jedinici bude dodatnih kreveta, a broj sestara ostaje isti. Opseg posla raste, ali ne i broj osoblja. Splitska bolnica od prije 25 mjeseci koristi najmodernije tehnike liječenja u akutnoj fazi infarkta miokarda; koronarnu angioplastiku i postavljanje stenta. Tehnologija koja se koristi u liječenju postaje sve brojnija i modernija, a zaboravlja se na samog bolesnika, gleda se bolest, a ne bolesnik. Nedostaju osnovna pomagala poput infuzomata, pokretnih respiratora, centralnog monitora, te odgovarajučih kreveta. Sestre su rastrgane između vođenja na pretrage, podjele terapije, sudjelovanja u medicinskim postupcima i nemaju vremena koje bi posvetile samom bolesniku. Nedostaje edukacije, usputno se uči o novim dostignučima i metodama. Sestre u koronarnoj jedinici  uz sav posao vade uvodnice nakon PCI-a i komprimiraju mjesto uboda.

Bolesnici koji su prošli kroz koronarnu jedinicu iznimno su zadovoljni i zahvalni sestrama, vidjeli su koliko imaju posla, ali smatram da nisu  svjesni da su upravo ONI sestrin "posao".

5. ZAKLJUČAK

U radu koji sam napisala prikazala sam zbrinjavanje bolesnika s akutnim infarktom miokarda. Objasnila sam pojam akutnog infarkta miokarda i promjene koje se događaju u njegovom razvoju. Objasnila sam komplikacije koje se mogu razviti, a s kojima medicinska sestra mora biti upoznata kako bi ih mogla prepoznati i intervenirati. Izložila sam sestrinsko medicinske probleme koji mogu proizači iz stanja bolesnika s odgovarajućim intervencijama, te sestrinske dijagnoze s kojima sam se susrela prilikom sestrinske skrbi za bolesnika s akutnim infarktom miokarda. Smatram da sam postigla cilj zbog kojeg sam odabrala ovu temu i odgovorila na pitanja iz uvoda.

Prlikom pisanja i obrade rada naišla sam na druga pitanja koja su me potakla na razmišljanje. Uz već poznati problem organizacije rada koronarne jedinice, nedostatak osoblja i materijala, velikog opsega posla i stresa s kojima se sestre iz koronarne jedinice svakodnevno susreću, naišla sam na nedostatak protokola po kojima bi sestre radile. Obrađujući rehabilitaciju bolesnika s akutnim infarktom miokarda, željela sam detaljnije obraditi ranu rehabilitaciju bolesnika koja počinje u koronarnoj jedinici, a odnosi se na bolesnika kojem je infarkt liječen koronarnom angioplastikom i ugradnjom stenta. Nakon koronaroangiografije bolesnik treba ležati 24 sata mirno, bez fleksije i okretanja noge, a zatim se skida elastični zavoj s ingvinalne jame. Ako je razdoblje do tada bilo bez komplikacija, liječnici obično izvjeste bolesnike da se mogu početi polako ustajati. E pa ja se pitam što je to polako ustajanje? Ono što je meni polako, ne mora biti i drugima. Zašto ne postoji plan po kojem bi se ustajanje moglo vršiti. Pretražujući literaturu (Sveučilišna biblioteka i internet) nisam uspjela promaći odgovor na moje pitanje; "Kako započeti ranu rehabilitaciju kod bolesnika kojem je infarkt miokarda saniran ugradnjom stenta i bez razvoja komplikacija?".

 Povodom tog pitanja koje me, moram priznati, malo opterečivalo, prilažem Vam svoje viđenje protokola rane rehabilitacije koju bi provodili tim; medicinska sestra i fizioterapeut uz nadzor liječnika.

6. REFERENCE:

Anon. Srčani udar (infarkt miokarda). 2005.

http://oktal-pharma.hr/hr/content/display/56/    (12.12.2005.)

Arslanagić, A. Nepoznato srce - popularna kardiologija. 1996.

http://www.zdravstvo.com/bolesti/infarkt/godine.htm    (14. 12. 2005.)

http://www.zdravstvo.com/bolesti/infarkt/zbivanja.htm    (14. 12. 2005.)

http://www.zdravstvo.com/bolesti/infarkt/rane.htm   (14. 12. 2005.)

http://www.zdravstvo.com/bolesti/infarkt/rehome.htm   (14. 12. 2005.)

http://www.zdravstvo.com/bolesti/infarkt/dalje.htm    (14. 12. 2005.)

http://www.zdravstvo.com/bolesti/infarkt/rane.htm   14. 12. 2005.)

Džuzdanović, A. Rehabilitacija nakon kirurške revaskularizacije koronarne bolesti. Diplomski rad. Stručni studij fizikalne terapije. Split. 2005.

Europsko viječe za reanimatologiju. Osnovno održavanje života odraslih i uporaba automatskih vanjskih defibrilatora. 2005. Croatian resuscitation council.

http://www.crorc.org/materijali/smjerniceBLS2005.php     (13.01.2006.)

Europsko viječe za reanimatologiju.Napredno održavanje života odraslih. 2005. Croatian resuscitation council.

http://www.crorc.org/materijali/smjerniceALS20005.php    (13.01.2006.)

Fučkar, G. Proces zdravstvene njege. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 1992.

Fučkar, G. Uvod u sestrinske dijagnoze. Zagreb: HUSE. 1996.

7. LITERATURA:

Anon. Srčani udar (infarkt miokarda). 2005. 

http://oktal-pharma.hr/hr/content/display/56/     (12.12.2005.)

Arslanagić, A. Nepoznato srce - popularna kardiologija. 1996.

http://www.zdravstvo.com/bolesti/infarkt/godine.htm    (14. 12. 2005.)

http://www.zdravstvo.com/bolesti/infarkt/zbivanja.htm  (14. 12. 2005.)

http://www.zdravstvo.com/bolesti/infarkt/rane.htm  (14. 12. 2005.)

http://www.zdravstvo.com/bolesti/infarkt/rehome.htm  (14. 12. 2005.)

http://www.zdravstvo.com/bolesti/infarkt/dalje.htm  (14. 12. 2005.)

http://www.zdravstvo.com/bolesti/infarkt/rane.htm  14. 12. 2005.)

Džuzdanović, A. Rehabilitacija nakon kirurške revaskularizacije koronarne bolesti. Diplomski rad. Stručni studij fizikalne terapije. Split. 2005.

Europsko viječe za reanimatologiju. Osnovno održavanje života odraslih i uporaba automatskih vanjskih defibrilatora. 2005. Croatian resuscitation council.

http://www.crorc.org/materijali/smjerniceBLS2005.php   (13.01.2006.)

Europsko viječe za reanimatologiju.Napredno održavanje života odraslih. 2005. Croatian resuscitation council.

http://www.crorc.org/materijali/smjerniceALS20005.php    (13.01.2006.)

Fučkar, G. Proces zdravstvene njege. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 1992.

Fučkar, G. Uvod u sestrinske dijagnoze. Zagreb: HUSE. 1996.

Havelka, M.. Zdravstvena psihologija. Naklada Slap. Jasterbarsko. 1998.

Henderson, V.. Osnovna načela zdravstvene njege. Hrvatska udruga za sestrinsku edukaciju. Zagreb. 1994.

Piškor, S., Jurak, H., Turković, A., Zdravstvena njega bolesnika u pripremi za transplataciju srca, Sestrinski glasnik, 2005. Broj 1, 35 - 39.

http://www.sem.com.hr/index.php?option=content&task=view&id=6&Itemid=32 (15.12.2005.)

Rakušić, S. Rehabilitacija u kardiologiji i pulmologiji. Seminarski rad. Stručni studij fizikalne terapije. 2005.

Vrhovac, B. i sur.. Interna medicina. Zagreb: Ljevak. 2003.