Dubravka Radošević

KBC Zagreb, Klinika za kardijalnu kirurgiju, operacijska sala

Stres je stanje poremećene psihofizičke ravnoteže pojedinca nastalo bilo zbog fizičke bilo psihičke ili socijalne ugroženosti pojedinca ili njemu bliske osobe.

Poznati psiholog na područje proučavanja stresa, Richard Lazarus definira stres kao "stanje u kojem pojedinac ne može ispuniti prekomjerne zahtjeve koje okolina na njega postavlja".

Stresor ili stresni podražaj je svaki tjelesni, psihički ili socijalni poticaj koji dovodi do stresa.

Tjelesni: izloženost jakoj buci, velikoj vrućini ili hladnoći, jakoj boli, senzornoj lišenosti, prirodnim nepogodama ili katastrofama...

Psihički: izloženost raznim međuljudskim sukobima, u obitelji, na poslu, izloženost neuspjesima, psihološkim konfliktima i frustracijama

Socijalni: izloženost velikim socijalnim promjenama, ekonomskim krizama, ratovima, naglim promjenama društvenih odnosa i sl.

Prema navedenom, moglo bi se pomisliti da su to samo one situacije koje donose nesreću, nevolju ili općenito nešto što negativno utječe na život pojedinca. No stresne situacije ne moraju biti samo negativna zbivanja. Svaka nova situacija koja zahtijeva veliki prilagodbeni napor za pojedinca može biti stresna. Na primjer, veliki dobitak na lotu za pojedinca koji je dugo živio kao siromah.

Sve one fiziološke i psihološke promjene te promjene u ponašanju pojedinca koje se zbivaju pod utjecajem stresnog podražaja zovemo reakcijama na stres.

Reakcije na stres mogu biti:

1. Fiziološke: pojačan rad srca i pluća, povišen arterijski krvni tlak, povišena razina šećera u krvi, proširene zjenice, povećana mišična napetost, smanjeno vrijeme zgrušavanja krvi, sužavanje krvnih žila na površini tijela, pojačana mentalna aktivnost...

Ove tjelesne rakcije daju organizmu dodatnu energiju za "borbu" ili "bijeg", npr. bolja opskrbljenost krvlju, povećana energija, bolja vidna percepcija, bolja opskrbljenost kisikom, povećana budnost i oprez, smanjena mogućnost krvarenja.

2. Psihičke: emotivne (strah, tjeskoba, potištenost i dr.) i kognitivne (promjene pozornosti, koncentracije i rasuđivanja)

3. Promjene ponašanja- očituju se u borbi sa uzrokom stresa ili bijegom od uzroka stresa.

Tko je najizloženiji stresu

Ljudi u nekim zanimanjima češće su izloženi stresnim djelovanjima nego drugi. To su npr. zdravstveni djelatnici čiji je posao vezan uz stalnu napetost (npr. hitne zdravstvene službe, traumatologija,kirurgije, jedinice intenzivnog liječenja, službe koje rade u smjenama...), piloti, kontrolori zračnog prometa, profesionalni vozači, rukovoditelji, odvjetnici i sl.

Stresovi mogu biti akutni i kronični.

- akutni su npr.: jak prasak, prometna nezgoda, iznenadna opasnost...

- kronični su npr.: dugotrajan život u progonstvu, neimaštini, bez posla...

Posljedice kroničnog stresa su tjeskoba, potištenost, bespomoćnost, osjećaj krivnje, depresija...

Prema jakosti stresove dijelimo na:

1. male svakodnevne stresove (gnjavaže)- prometna gužva, nedostatak vremena za obavljanje svih poslova, nesporazumi na poslu, u obitelj, sitni kvarovi, gubitak osobnih stvari...

Ovi stresovi nemaju veliki negativni utjecaj, na neki način su i dobrodošli jer se na njima učimo kako prevladati stresne situacije.

2. velike životne stresove- teške bolesti, smrt bliske osobe, gubitak zaposlenja, veliki materijalni gubitak, izloženost dugotrajnoj gladi, prognanstvo i izbjeglištvo...

Većina ljudi uspije prevladati ove stresove nakon nekog vremena, kod manjeg broja ostavlja trajne posljedice.

3. traumatske životne stresove- zarobljeništvo, izloženost nasilju, silovanju, mučenju, prisustvovanje nasilju ili pogibiji bliske osobe...

Ovi stresovi nadilaze mogućnosti prikladnog suočavanja. Većina ljudi ima osjećaj bespomoćnosti. Kod životnih stresova nema mogućnosti racionalizacije i nalaženja dobrog razloga za nešto loše što nam se dogodilo.

Zbog različitog poimanja stresa i usmjerenosti pojedinih autora na određene pojavnosti stresnih zbivanja, postoji i nekoliko glavnih teorija stresa, od kojih su najpoznatije:

- Selyeova teorija stresa (Hans Selye, 1956.)

- Psihoanalitička teorija stresa (Franz Alexander, 1950.)

- Teorija "životnih događanja" (Dohrenwend, 1970.)

- Lazarusova teorija stresa (Richard Lazarus, 1966.)

Kada se sažmu osnovni zaključci ovih teorija, može se zaključiti slijedeće:

• vrlo raznoliki okolni čimbenici (stresori) mogu prouzročiti stres
• razni pojedinci na iste stresne podražaje različito reagiraju. Neki ljudi pokazuju povećanu pripravnost na reakciju i poboljšanje sposobnosti, drugi pak neadekvatno reagiraju uz smanjenje sposobnosti
• pojedinac može jednom reagirati stresom na neku situaciju, a srugi put ta ista situacija ne mora izazvati stres
• pri djelovanju stresa pojavljuju se stalne unutrašnje reakcije pojedinaca, ali u različitih pojedinaca mogu postojati različiti odgovori, pa je teško odrediti sve zajedničke, svim pojedincima svojstvene reakcije
• jačina stresora nije uvijek u vezi s jačinom stresne reakcije, nego ovisi o situaciji u kojoj se pojavljuje, procjeni mogućnosti suočavanja sa stresom, procjeni moguće socijalne potpore u stresnoj situaciji i općem psihološkom stanju pojedinca.

Djelovanje psihičkog stresa na tjelesne promjene

Slika 1. Djelovanje psihičkog stresa na tjelesne promjene

Disciplina koja se bavi utjecajem stresa na organizam zove se psihosomatika.

Početna istraživanja je proveo Canon 1929. godine.

Najveću ulogu imaju autonomni živčani sustav i sustav žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Veliki značaj ima limbički sustav, koji utječe na ukupne oblike ponašanja povezane s emotivnim doživljajima i tjelesnim promjenama nastalim u uvjetima emotivne napetosti.

Svaka stresna situacija uzrokuje naglo povećanje aktivnosti u sustavu mozgovnih kora-hipotalamus-hipofiza-žlijezde s unutrašnjim lučenjem, te u nastavku mozak-hipotalamus-AŽS.

Kortizol je jedan od hormona nadbubrežne žlijezde . Nazivamo ga i hormonom stresa. On uvjetuje cijeli niz metaboličkih promjena kojima je zadaća priprema organizma za hitnu "borbu ili uzmak" ili pak, za dugotrajno prilagođavanje na stanje kroničnog stresa.

Ta zbivanja se nazivaju "općim adaptacijskim sindromom". On se sastoji od faze uzbune, stadija otpora i stadija iscrpljenja.

Za vrijeme uzbune ubrzava se puls, povisuje krvni tlak, dolazi do znojenja, pojačanog rada bubrega, probavnog trakta tj. crijeva itd.

U stadiju otpora dolazi do pojačane razgradnje proteina, te do povišenja razine glukoze u krvi.

Organizam radi "punom parom" i tako nas dovodi do zadnjeg stadija, iscrpljenja. Sada stres uzima svoj danak, djelujući razorno na naš organizam, počevši od tijela i tjelesnih funkcija do psihe i psiholoških funkcija. Spoznaja o bliskom odnosu psihe i tijela potječe od Hipokrata koji je tvrdio da su tjelesno i emocionalno u neprekidnom međudjelovanju. Stres i njegove posljedice po psihičko i tjelesno zdravlje nisu zanemarive. Nesposobnost da sami sebe dovedemo u stabilno stanje može biti jedan od najranijih znakova nekih, u početku, pritajenih bolesti.

Djelovanje stresa na pojedine organske sustave

Podijeliti ćemo 7 organskih sustava i svaki ukratko obraditi:

1.srce i krvne žile, 2. probavni sustav, 3. žlijezde sa unutrašnjim izlučivanjem, 4. dišni organi, 5. organi za kretanje, 6. kožne bolesti i nesanica i 7. imunološki sustav.

1. Srce i krvne žile

Pod jakim utjecajem stresa su bolesti kao što su povišen krvni tlak, srčane aritmije, ishemijske bolesti srca.

Kardiolozi Friedman i Rosenman su oko 1950 .god. promatrajući osobine srčanih bolesnika i njihovo ponašanje podijelili ih u dvije grupe: osobe sa tip A ponašanjem i osobe sa tip B ponašanjem.

Osobe tipa A su vrlo ambiciozne, usmjerene na natjecateljski način života, hiperaktivne, socijabilne i odlikuje ih jaka kontrola vlastitih emocija. Ovisnici su o svom poslu, u situacijama sukoba ne pokazuju svoje emocije, već zadržavaju prividni optimizam i ravnodušnost.Često se nepravilno hrane, puše, prekomjerno konzumiraju alkohol. Sam njihov život stalno ih izlaže stresovima, pa više i obolijevaju od kardiovaskularnih bolesti.

Osobe tipa B su suprotne.

Osobe tipa A se ponašaju u skladu s općeprihvaćenim vrijednostima suvremenih društava te je velika teškoća promijeniti njihovo ponašanje.

Bihevioralna kardiologija bavi se korištenjem tog znanja u profilaksi, terapiji i rehabilitaciji kardiovaskularnih bolesnika.

2. Probavni sustav

Ulkusna bolest je najčešće spominjano oštećenje probavnog sustava.

Stres ulkusi se pojavljuju kao reakcija organizma na opsežne opekline i infarkt miokarda. Akutni i kronični ulkusi su povezani sa izloženošću stresu, uz druge čimbenike (bakterijske infekcije, opadanje koncentracije kiseline u želucu, mehaničko rastezanje želuca pri uzimanju hrane...).

3. Žlijezde sa unutrašnjim izlučivanjem

Stres ima najviše utjecaja na hipertireozu i šećernu bolest.

Hipertireoza se najčešće javlja nakon intenzivnih stresnih razdoblja, te je psihosomatski poremećaj.

Postoje dvije vrste dijabetesa koje su povezane sa stresom. Prvi se javlja kada uslijed stresnog događaja stanice gušterače bivaju iscrpljene zbog stalnog lučenja inzulina i u tim uvjetima su prisiljene proizvoditi znatno veće količine inzulina i time smanjuju svoju funkcionalnu sposobnost. Drugi oblik je adrenalni, koji nastaje zbog lučenja kortizola, hormona koji smanjuje iskorištavanje glukoze u stanicama organizma uz istovremeno pojačavanje aktivnosti jetre, što povećava sadržaj šećera u krvi.

4. Dišni organi

Pod jakim utjecajem psihosomatskih mehanizama je bronhalna astma.

Astma je posljedica uzajamnog djelovanja alergija (prašina, cvjetni pelud i sl.), psihičkog stresa (stezaje malih ogranaka bronha zbog podraživanja iz hipotalamusa) i različitih zaraza (oticanje sluznice bronha).

5. Organi za kretanje

Kod psihogenog reumatizma javljaju se vrlo izražene i opsežne mišično-koštane boli, osjećaj ukočenosti zglobova, iako nema patoloških promjena u zglobovima i mišićima. Dodatno je tu kronični umor, loše podnošenje tjelesnog napora, poremećaji spavanja i emotivna razdražljivost.

Mjerenje jačine životnih promjena sa Holesovom ljestvicom životnih promjena, dobije se dva puta veći broj nego kod poredbene skupine ispitanika.

6. Kožne bolesti i nesanica

Često se kaže da je koža zrcalo duše, jer se na koži uoče brojne promjene nastale zbog psihičkog uzbuđenja (crvenilo, bljedilo, znojenje, povećana nadražljivost i sl.).

Psihodermatologija proučava te pojave.

Vrlo česta pojava je svrbež, pa promjene topline kože te promjene pigmentacije kože i dlaka.

Nesanica je najčešći poremećaj spavanja.Uzroci su najčešće emotivne naravi, iako postoje i neke razlike u fiziološkim funkcijama organizma između ljudi koji lakše i teže zaspu. A to je opet povezano sa emotivnom napetošću. Potpuno opuštanje mišićja u čitavom tijelu može dovesti do toga da čovjek zaspi i kada ne postoji mišični i živčani umor.

7. Imunološki sustav

Psihoneuroimunologija se bavi proučavanjem utjecaja psihičkih čimbenika, pa i stresa na imunološki sustav.

Najbolji primjer je ispitni period. U tom periodu znatno je smanjen rad imuno-sustava, a oni studenti koji su se osjećali usamljeno i imali su manje socijalne potpore od svojih bližnjih imali su jače izražene tegobe. Imunološki sustav se ne prilagođava na stresnu situaciju, već pokazuje stalno smanjeno funkcioniranje.

Jedna od krajnje negativnih posljedica stresa može biti i sagorijevanje na poslu („burnout"). Sagorijevanje na poslu se događa kada posao za osobu izgubi svaki smisao, čovjek u toj situaciji više nije motiviran za rad, izgubi svako zadovoljstvo u poslu, ne vidi razloga za daljnji rad, pada mu produktivnost i na kraju vjerojatno odlazi sa posla...

Da bi se sagorijevanje na poslu spriječilo potrebno je prepoznati one poslove sa najvećom mogučnošću njegova nastanka i tek tada je moguće organizirati posao, utvrditi očekivanja, unaprijediti fizičke uvjete rada, uvježbanost i osposobljavanje zaposlenika i sl.

Načini ublažavanja djelovanja stresa

Mnogi poremećaji uvjetovani stresom uočavaju se mnogo prije nego što nastanu trajna, nepopravljiva oštećenja organa i organizma. Stoga su velike mogućnosti prevencije tjelesnih oštećenja nastalih stresom.

UČINITE SVOJ ŽIVOT UREDNIJIM

Svatko od nas ima svoj biološki sat koji nam precizno određuje vrijeme za nastup i trajanje naših aktivnosti. Nemojmo taj osjetljiv mehanizam grubo remetiti. Potrebno je imati očuvan i stabilan raspored lijeganja, spavanja, ustajanja i dnevnih aktivnosti.

DAJTE SI VREMENA ZA ODMOR

Tako će organizam moći primjerenije reagirati na stres i umanjiti njegov negativni učinak.

OLAKŠAJTE PRITISKE IZ OKOLINE

Naučite češće reći NE kada drugi neopravdano i nepotrebno zahtijevaju vaše vrijeme i energiju.

ZAPAMTITE

Promjena je stres. Izbjegavajte nagle, nepotrebne, neopravdane promjene. Kada su se već zbile, naknadno ih "obradite". To će pomoći njihovom razumijevanju, smještanju u "prave okvire" i smanjenju njihovog stresogenog učinka.

SMANJITE BROJ SATI KOJI PROVODITE NA POSLU ILI ŠKOLSKIM AKTIVNOSTIMA

Prekomjerni rad pokazuje štošta, ali ne i racionalnost i učinkovitost.

VODITE RAČUNA O KALORIJSKOM UNOSU HRANE, POGOTOVO RAZNIH "VISOKOENERGETSKIH, LAKOKONZUMIRAJUĆIH NAMIRNICA"

Premda se naširoko rabe, slaba su borba protiv stresa. Slijede probavne tegobe, prekomjerna tjelesna težina i dodatni posljedični stresovi. Dijeta (pravilna prehrana) je dobar saveznik u borbi protiv stresa.

SMANJITE KORIŠTENJE SEDATIVA

Pustite sebi i svom organizmu da stekne uvjete da se sam bori protiv stresa. Tako je pobjeda vrednija.

SMANJITE KORIŠTENJE STIMULANSA

Uklonite ih iz svoje okoline ("prvo kava i cigarete, potom pitanje što moram učiniti danas").

UVRSTITE U SVOJ ŽIVOT TJELESNU AKTIVNOST, UPRAŽNJAVANJE VJEŽBANJA ILI SPORTA BILO KOJE VRSTE

Koristi i slušanje glazbe, ples, sviranje muzičkih instrumenata i sve ono što pomaže organizmu da upravlja sobom iznutra. Tada je otporniji na stres koji dolazi izvana.

KORISTITE SE TEHNIKAMA BIOFEEDBACKA, AUTOGENIM TRENINGOM, JOGOM, TEHNIKOM INOKULACIJE STRESOM

Biofeedbackom se postiže obaviještenost o stupnju emocionalne napetosti u situacijama koje je teško subjektivno zamijetiti kao stresne situacije jer nisu dovoljno snažne, te se dobivaju podaci koliko se vlastitom voljom može djelovati na smanjenje tjelesnih stresnih reakcija.

Autogenim treningom i jogom se postiže opća mišična opuštenost i smanjenje psihičke napetosti.

Tehnika inokulacije stresom se koristi kod prijetećih situacija, npr. operativni zahvat. Bitne su obavijesti, razgovor, vježbe disanja i opuštanja. Upotrebljava se pre- i post-operativno.

Umjesto zaključka

Medicinsko osoblje koje radi s teškim bolesnicima i samo je izloženo stresu, te mu je potrebno uz edukaciju omogućiti i ventilaciju emocija. Naročito su se u te svrhe prikladnima i korisnima pokazale tzv. Balint-grupe.

Važnost patronažne skrbi u zajednici je neprocjenjiva. Patronažna sestra ima uvid u cjelokupnu situaciju tj. socioekonomske uvjete u obitelji bolesnika, podršku koju ima u obitelji, radnoj okolini, aktivno pronalazi one kojima je potrebna zdravstvena i socijalna zaštita, te vrši osposobljavanje i pomoć pojedincima, obiteljima i drugim grupama. Na taj način prevenira nastanak stresa i uklanja ili ublažava posljedice stresa. Također, osposobljava ljude u zajednici da se adekvatno suočavaju sa stresom.

Literatura

• 1. Havelka, M., "Zdravstvena psihologija", Školska knjiga, Zagreb, 1994., 22:32,
• 2. Havelka, M. i sur., "Zdravstvena psihologija", Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998., 54:97,
• 3. Mravlinčić, N., "Stres-masovni ubojica", AstroMagazin br. 154, 61:63, br. 158, 55:58,
• 4. Mojsović, Z., "Patronažna služba u suvremenom zdravstvu", 6:14, priručnik "Zdravstvena njega u patronaži", Visoka zdravstvena škola, 1998.
• 5. Vlastelica, M., Pavlović, S., "Osnove psihijatrije", Veleučilište u Splitu, Split, 2002., 93:94.

Naputak za navođenje:

Radošević D. Štetni učinci stresa na zdravlje ljudi. Sestrinski edukacijski magazin 2004:1(3)