Sažetak

U radu je prikazan pogled iz sestrinske prakse na eutanaziju. Eutanazija je priznavanje osobnog i društvenog poraza.

Ključne riječi: etika, sestrinstvo, eutanazija, ethic, euthanasia

Eutanazija je najdrastičniji oblik posljedice životnog ritma današnjice i otuđenosti ljudi. Naziv eutanazija dolazi iz grčkog jezika, a znači „blaga smrt". Eutanazija je pravo na biranu, slobodno zadanu ili naručenu smrt iz motiva samilosti ili dostojanstva. Francis Bacon prvi uvodi pojam eutanazije, iako tu ideju nalazimo još u djelu „Mrav" iz oko 300. g. pr. n. e., grčkog komediografa Posidipa. Rasprava o eutanaziji prisutna je i aktualna danas, kao i u antici. Možemo li čovjeku kome je život samo još bol, muka, patnja i tuga, ispuniti zadnju želju? Možemo li mu tako pomagati? Tvrdi se da su teška stanja bolesti i umiranja u nepomirljivoj suprotnosti s ljudskim pravom na dostojanstvo u umiranju, ali što je onda s temeljnim ljudskim pravom, pravom na život? Može li se ime čovječnosti ubiti? Može li se dostojanstvo sačuvati ubojstvom?

Eutanazija se može podijeliti na više kategorija; aktivna, pasivna, dobrovoljna, oporučna, prinudna, moždana smrt te teratotanazija. Aktivna eutanazija je aktivno skraćivanje života, pomoć pri umiranju, ciljano i planirano okončanje života po želji pacijenta. Pasivna eutanazija je pomoć umirućem puštanjem da umre, izbjegavanjem posebnih mjera kojima se produžava život. Problem eutanazije može se tumačiti s medicinskog, pravnog, etičkog, moralnog i opće društvenog aspekta. Liječnicima prijeti opasnost greške da postanu suučesnici smrti ili da u borbi sa smrću zaborave čovjeka. Sudsko pravo želi regulirati ljudsko ponašanje. Etički ili moralni pristup definira smrt kao pravo na prirodnu smrt bez neopravdanih zahvata u njezino odvijanje, bilo da se umiranje skrati ili produži. Stav Crkve je da nitko i ništa ne može nekoga ovlastiti da zada smrt nekom drugom ljudskom biću ili sebi samome. Prema evropskoj Konvenciji o ljudskim pravima, pravo na život najvažnije je pravo, bez kojega su sva ostala besmislena. Ono je ugroženo svakom silom koja bi kao krajni ishod imala okončanje života. Ilegalno je oduzeti život, ali i činiti korake koji su u suprotnosti s njegovim očuvanjem. Smrt se ne može isključiti iz promatranja života. Pravo na smrt je dio prava na život. Pojam umiranja označava dinamično stanje, stanje bioloških zbivanja usmjerenih na konačan slom organa koji su prijeko potrebni za život. "Čovjek umire dok živi i živi dok god umire." (1) Kao jedan od najjačih motiva u prilog eutanazije redovito se navodi vrednota ljudskog dostojanstva. Kako bi se sačuvalo ljudsko dostojanstvo razni ativisti i udruge bore se za legalizaciju eutanazije, kako bi omogućili ljudima brzu smrt koja bi, po njima, očuvala ljudsko dostojanstvo. Najjači argument organizacija koje se bore za legalizaciju eutanazije su rezultati istraživanja koji pokazuju da većina pacijenata umire u bolovima. Ljudsko dostojanstvo izvire iz cjelokupne kvalitete čovjeka kao osobe, kao duhovnog bića obdarena razumom i slobodom.

Prilikom rada u ustanovi za zdravstvenu njegu u kući, imao sam priliku susretati se s velikim brojem neizlječivo bolesnih ljudi, kao i s njihovim obiteljima. Posebno mi je u sjećanju ostao slučaj jednog četrdestetdvogodišnjeg čovjeka, oženjenog, oca dvoje maloljetne djece koji je bolovao tri godine od tumore mozga i prošao šest operacija. Na samom kraju njegovog životnog puta, koji je bio kratak i izuzetno težak, bio sam u prilici upoznati se s njegovom teškom situacijom. Dvije godine je bio nepokretan i inkontinentan. Šest mjeseci prije smrti postao je dezorijentiran, te nije prepoznavao ni suprugu ni djecu. Zadnjih mjesec dana zapao je u stanje kome. Hranio se preko nazogastične sonde i to ga je održavalo na životu. U razgovoru s njegovom suprugom saznao sam da je trpio strašne bolove, imao mučnine, zaboravljao bi imena djeci, a u stanjima svijesti molio bi suprugu da mu ublaži bolove. Do zadnjeg dana nadao se ozdravljenju, ali ga je mučila pomisao da je na teret obitelji. Obitelj nije pristajala na hospitalizaciju unatoč njegovu teškom stanju. Željeli su da osjeti ljubav i toplinu članova svoje obitelji i da u zadnim trenutcima ne ostane sam.

Prirodni zakoni su stvoreni s ciljem da očuvaju život. Strah od smrti prijeti našoj želji za životom. Svatko umire sam, ali to ne znači da treba umrijeti osamljen. Mnogo ljudi želi brzu smrt jer se boje umiranja. Veliki dio čovječanstva želi umrijeti u krugu obitelji, kod kuće, ali stvarnost je drugačija; ljudi umiru mjesecima u bolnici. Medicinske sestre i liječnici su preopterečeni, često su i oni nemoćni i nesigurni, nisu educirani za takve situacije. Dolazi do otuđenosti, nastojanja da se ne zbliže s pacijentom kako bi lakše podnjeli njegov "odlazak", pa pacijenti često umiru osamljeni, napušteni. Ljudsko dostojanstvo je izvan dosega čovjekove moći. Ono je tu bez obzira na okolnosti u kojima pojedinac živi i umire. Čovjek ga može poštivati ili ne, ali ga ne može dodijeliti ili oduzeti. Eutanazija, kao nasilje nad životom i umiranjem, ne rješava to pitanje na način dostojanstva čovjeka, već stvara nova bolna pitanja. Jedan od mogućih djelotvornih i provjerenih odgovora, u skladu s ljudskim pravom na život i dostojanstvom u umiranju, daje hospicij.(2) Cilj hospicija je na smrt bolesnima omogućiti umrijeti u poznatoj okolini. Iskustvo svjedoči da molbe teških bolesnika i umirućih u velikom broju slučajeva nisu želja za smrti, već očajnički prosvjed protiv neodgovarajuće njege i pažnje. Sve veći broj ljudi se ponaša kao da moral ovisi o zakonu, kao da je moralno ono što je po zakonu odobreno, a ne obratno. Ljudski život nezaustavljivo juri svom svršetku - smrti; kroz bolest, patnju, bol i ponekad agoniju. (3) «Ako pacijentu ublažite bol, ako se on doživi kao voljena osoba, tada vam neće postavljati zahtjeve za eutanazijom. Mislim da je eutanazija priznavanje osobnog i društvenog poraza, i posve negativan stav .» (4)

REFERENCE:

1.Kolbezen S.(2005.). Eutanazija.
http://infoz.ffzg.hr/afric/MetodeII/Arhiva01_02/suncana_lea_kolbezen.htm
2.Pozaić, V. (1998.). Eutanazija pred zakonom. 614.253:342.
http://www.ftidi.hr/WPozaic2.htm
3.Gacrić, A. (2005.). Eutanazija. Glas Koncila, broj 37 (1629), 11.09.2005., str. 5.
http://www.glas-koncila.hr/rubrike_vjeronauk.html?broj_ID=4890
4.Keating, J. - Corbett, J. (1996.). eutanasia and the Gift of Life. Linacre Quarterly 3, 40.