Ante Buljubašić, vmt

Ustanova za zdravstvenu njegu u kući „Vita"

Sažetak

U radu je prikazana primjena sestrinskog procesa u bolesnika s vijedom želuca, uzimanje sestrinske anamneze, definiranje ciljeva i izbor intervencija, te sestrinsko - medicinski problemi s kojima se medicinska sestra susreće u radu s ovim bolesnicima.

Ključne riječi: želudac, ulkus, želučani ulkus, gastritis, gastroskopija, bol, opstipacija, nesanica, dijeta, perforacija, stomac acid, gastroscopy, belly, stomach, gastric acid, diet

1. UVOD

Realizirajuči zadane vježbe na odjelu gastrointestinalnih bolesti odlučio sam izabrati temu vijed želuca jer  pet do deset posto pučanstva boluje od te bolesti (Trgo, 2005). Uloga sestre u zdravstvenom odgoju takvih bolesnika je  neophodna. Sestra mora poznavati fiziološke i patofiziološke procese bolesti da bi znala odabrati pravilan pristup i intervencije, kao da bi i znala koje navike i životne pristupe bolesnik treba promjeniti, kao i komplikacije koje se mogu pojaviti kako bi mogla pravodobno intervenirati.

Probavni sustav omogućuje unošenje hranjivih i drugih potrebnih tvari iz okoline u organizam. Hrana je osnovni izvor energije za obavljanje staničnih funkcija. Da bi se hrana mogla iskoristiti, potrebno ju je preraditi u oblike koji će moći ući u stanicu i tamo izravno osloboditi svoju energiju. Ta pretvorba je glavna zadaća probavnog sustava. Probavni sustav izlučuje sokove u kojima ima različitih enzima koji razgrađuju hranjive tvari do njihovih najjednmostavnijih sastavnih djelova. Probavni sustav je građen poput cijevi u koju hrana ulazi te se postupnim prolaženjem kroz nju razgrađuje. Ono što je organizmu potrebno za apsorbira se, a neiskoristivi proizvodi izbacuju se iz organizma. U sluznici cijelog probavnog sustava mnoštvo je žlijezda koje izlučuju različite sekrete čija su dva osnovna satojka sluz i probavni enzimi. Sluz štiti sluznicu probavnog sustava, omogućuje klizanje hrane duž probavne cijevi i oblikuje fekalnu masu. Probavni enzimi omogućuju da se hrana razgradi do apsorbirajučih oblika. Jednjak je mišićna cijev duga oko 25 cm, a proteže se od farinxa do želuca. Želudac je mišićno spremište hrane u kojem se hrana

istodobno i probavlja. Smješten je visoko u trbuhu između jetre i slezene. Želudac počinje ulazom (cardia), a njegovo dno (fundus), nalazi se na lijevoj strani, neposredno ispod svoda ošita i ispunjen je zračnim mjehurom. Prolaz iz želuca u dvanaesnik nazvan je vratnik (pylorus). Izvana je želudac obložen tankom, vlažnom seroznom opnom, a iznutra debelom i vrlo otpornom sluznicom koja je nabrana u nabore i u njoj je mnogo žlijezda. Za vrijeme boravka u želucu hrana se miješa sa želučanim sokom i pritom je enzimi iz soka razgrađuju na manje i jednostavnije dijelove. nakon što poprimi kašast izgled, otprema se u crijevo.

Slika 1. Probavni sustav

Želučani sok se sastoji od vode, sluzi (zaštita stanice od kiselog želučanog soka), enzima (pepsin, želučana lipaza i amilaza) i solne kiseline (osigurava kiseo pH, ubija mikroorganizme unesene hranom). Tanko crijevo je cijevasta struktura koja se dijeli na tri dijela; duodenum, jejunum i ileum. Debelo crijevo je također cijevasta struktura koja se sastoji od cekuma, kolona ascendensa, colona transverzuma, kolona descedensa, sizmoidnog kolona i završnog dijela, rektuma. Probavni sustav tvore i pomoćni organi; jetra, gušteraća i žučni mjehur. Probavni sustav osigurava stalnu opskrbu tijela vodom, elektrolitima i hranjivim tvarima. Proces probave počinje u ustima. Zubi usitnjuju hranu i hrana se miješa s enzimom ptijalinom koji razgrađuje polisaharide. Slina omekšava zalogaj, a jezik potiskuje zalogaj u ždrijelo, te se nastavlja u jednjak i ulazi u želudac gdje se hrana miješa sa  želučanim sokovima i sporim se valovima potiskuje prema antrumu. Miješavina hrane i probavnih sokova naziva se himus. Kontrakcijama himus biva izbačen u dvanaesnik. Hormon gastrin ubrzava izbacivanje hrane iz želuca. Glavnina absorpcije odvija se u tankom crijevu. Duodenum neutralizira himus od želučane kiseline i tu se vrši apsorpcija ugljikohidrata, željeza i kalcija. U jeunumu se apsorbira veći dio masti, proteina i vitamina. Apsorpcija se vrši pomoću difuzije (prelaz iz koncentracije veće zastupljenosti u koncentraciju s manjom zastupljenosti bez potrošnje energije) i aktivnog transporta (uz utrošak energije). Debelo crijevo pohranjuje jedan dio sadržaja, a drugi transportira, te apsorbira vodu i elektrolite.

Ulkus želuca je okruglo ili linearno oštećenje sluznice želuca, koje prodire kroz mišićni sloj sluznice, a zarasta ožiljkom. Ulkus je znatan zdravstveni problem jer od te bolesti boluje pet do deset posto pučanstva. Od ulkusne bolesti oboljevaju sve dobne skupine,a maksimalna incidencija je između tridesetih i šezdesetih godina života. Više od polovice oboljelih su muškarci. Pojavljuje se češće uz neke druge bolesti: jetrene, kronične plućne bolesti, kod kroničnog zatajivanja bubrega, povećanog lučenja hormona paratireoidne žlijezde. Postoji sigurna povezanost između ulkusne bolesti i uzimanja lijekova, i to nesteroidnih antireumatika, osobito salicilata. Uzrok vijeda nije poznat, ali je dokazana međusobna ovisnost hipersekrecije želučane sluznice. U normalnim uvjetima postoji ravnoteža između ulcerogenih činilaca (kloridna kiselina i pepsin) i protektivnih činilaca („mukozna barijera" - pokrivač sluzi, gel između sluzi i površine epitelnih stanica, površina epitelne stanice, opskrba sluznice krvlju). Ta ravnoteža može biti poremećena posredstvom različitih vanjskih čimbenika, a peije svega stresovima, pa se može reči da je suvremeni način života dijelom kriv za pojavu čira. Osim toga, pojavi čira mogu pogodovati pušenje, alkohol, nesteroidni protuupalni lijekovi, virusi i Heliobacter pylori, agresivni činilac koji dovodi do slamanja obrambenih mehanizama sluznice i na taj način do pojave čira. Smatra se da smanjenje obrambenih mehanizama sluznice želuca dovodi do pojave vjeda, a nasljedni faktori nemaju ulogu u njegovu nastanku. 5% želučanih čireva su karcinomatozne ulceracije u želucu. Dokazano je da je višestrukim biopsijama u takvih ulkusa moguće u 90 % pacijenata razlikovati dobroćudni od zloćudnoga. Bol u trbuhu i nelagoda najčešći su i najkarakteristističniji simptomi ulkusne bolesti. "Bol ima karakter „pečenja", može biti tupa, a najčešće se javlja u žličici, širi se i lijevo i desno od žličice, a bol u leđima i prema desnom rebranom luku može značiti i komplikaciju ulkusne bolesti - penetraciju u gušteraču ili prema jetri. Bol se obično javlja jedan sat nakon uzimanja obroka. Prije je postojala teza o sezonskoj periodičnosti (proljeće, jesen) javljanja ulkusa, ali se u posljednje vrijeme ta priodičnost gubi. Tipično je da se nakon aktualizacije ulkusnih smetnji bol obično smiri cijeljenjem ulkusa, a zatim se ponovno javi. Liječenje ulkusnih bolesnika uglavnom se provodi kod kuće, a hospitaliziraju se samo bolesnici koji krvare i koji imaju jaku bol pa se sumnja na komplikaciju uklkusne bolesti. Svrha medikamentozne terapije je da bolesniku ukloni bol, da ga smiri i da pripomogne izlječenju čira. Ima nekoliko skupina lijekova pa tako antacidi neutraliziraju želučanu kiselinu, inhibitori H2 receptora inhibiraju lučenje želučane kiseline na samoj parijentalnoj stanici sluznice želuca, blokatori protonske pumpe potpuno inhibiraju lučenje želučane kiseline, citoprotektivi oblažu sluznicu želuca i tako je štite od djelovanja solne kiseline. Najčešći je u upotrebi princip uzimanja lijekova u punoj dozi tijekom četiri do šet tjedana u početnoj fazi, te još mjesec do dva produžene terapije s polovicom lijeka koji se upotrebljavao u akutnoj fazi. Kirurška terapija ulkusne bolesti danas je nakon terapijskih mogućnosti medikamentoznog liječenja rjeđa. U pravilu se na taj način liječe komplikacije ulkusne bolesti kao što su perforacija, penetracija, masivno krvarenje koje se ne može zaustaviti konzervativnim putem i opstrukcija". (Trgo, 2005).

Dijagnoza želučanog ulkusa postavlja se na temelju kliničke slike bolesnika (bol i žarenje nakon jela), analizom soka želuca (mjeri se sekrecija želučane kiseline i pepsina postavljanjem nasogastične sonde i evakuacijom želučanog sadržaja), radiološkim pretragama (barijevom kašom gustom kao  vrhnje), ultrazvukom abdomena, te endoskopsim pretragama kao što je gastroskopija koja  pokazuje unutrašnjost želuca. Radi se pomoču gastroskopa koji omogućuje promatranje, kao i biopsiju patološki promjenjene sluznice. Bolesnik mora biti natašte, ne smije pušiti (jer duhan nadražuje sluznicu na lučenje). Nakon pretrage bolesnik ne smije jesti ni piti najmanje dva sata. Najbitnija je psihička priprema bolesnika.

Slika 2. Gastroskop

Slika 3. Slika želučanog ulkusa dobivena gastroskopijom

U ovom seminarskom radu želio sam prikazati primjenu sestrinskog procesa u bolesnika s vijedom želuca, uzimanje sestrinske anamneze, definiranje ciljeva i izbor intervencija, te sestrinsko - medicinske probleme s kojima se medicinska sestra susreće u radu s ovim bolesnicima.

2. OPIS IZABRANOG PROBLEMA / OBRADA SLUČAJA

Organizacija rada na odjelu za gastrointestinalne bolesti je funkcionmalna; radi malo viših sestara, prevladava osoblje sa srednjom i nižom stručnom spremom. Sestre su orijentirane na zadatak, intervencije i postupke. Glavna sestra odjela zadužuje osoblje za izvršavanje zadataka i planira rad osoblja. Plan zdravstvene njege ne postoji, osoblje izvršava dodijeljene zadatke, ne postoji kontinuitet zdravstvene njege. Pacijent i obitelj teško pronalaze sestru kojoj se mogu obratiti. Vrlo je niska razina kakvoće zdravstvene njege, osoblje je nezadovoljno, a medicinske sestre nisu stručno dovoljno iskorištene.

Planiranje zdravstvene njege počinje prikupljanjem podataka koristeći se intervjuom (socijalna vještina, usmjeren i planiran razgovor dviju osoba), promatranje (posredstvom vlastitih osjetnih modaliteta, dolazi se do podataka o različitim aspektima pacijentovog stanja i okolinskih utjecaja), mjerenjem i analizom dokumentacije. Pri prikupljanju podataka služimo se upitnicima (upitnik za procjenu stupnja orijentiranosti, za procjenu boli) i skalama (Norton i Knoll skala za procjenu dekubitusa, Glaskow koma skala za procjenu pacijentovog stanja). Analizom podataka definiramo problem u procesu zdravstvene njege. (Fučkar, 1992) Problem u procesu zdravstvene njege je svako stanje u kojem pacijent treba pomoćpri očuvanju i ponovnom uspostavljanju zdravlja te mirnom umiranju. (Bencknell, Smith, 1975).

3. OPIS PROCESA SESTRINSKE SKRBI

Sestrinska anamneza je skup podataka o tjelesnim, psihološkim i socijalnim aspektima prošlog i sadašnjeg zdravstvenog stanja i ponašanja zdravog ili bolesnog pacijenta u svrhu utvrđivanja potreba za zdravstvenom njegom. (Fučkar, 1992).

3.1. Sestrinska anamneza

N. N.., četrdesetdevetogodišnja profesorica s adresom u Splitu, živi sa suprugom i dvije kćerke. Hospitalizirana je 20. 10. 2005. pod medicinskom dijagnozom želučanog vjeda.

Prilikom pregleda pacijentica sjedi, svijest očuvana, orijentirana. Tjelesna visina 173 cm, tjelesna težina 60 kg.  Koža blijeda, dobrog tugora, subfebrilna. Usna šupljina bez naslaga, nosi gornju i donju zubnu protezu. Puls dobro punjen, ritmičan, frek./min. 82. Disanje nečujno, normalne dubine, frek./min. 14.

Bolesnica do sada nije ozbiljnije bolovala. Nikad nije hospitalizirana, osim dva poroda. Od 1995. godine kontrolira se kod kardiologa jednom godišnje zbog povremenih aritmija. Zadnja kardiološka kontrola obavljena u listopadu 2004. godine.Propisan Andol tbl a 100 mg 0+1+0, redovito ih pije iza ručka.

Već mjesec dana osjeća bolove ispod prsne kosti tipa žarenja i mučninu. Problemi se pojačavaju iza jela.  Konzultirala se s doktorom koji ju je uputio na pregled kod gastroenterologa, koji je savjetovao hospitalizaciju zbog točnog dijagnosticiranja. Bila je na simptomatskoj terapiji (lagana dijeta te Gastal tbl iza jela 1 + 1 + 1).

Ujutro doručkuje oko 07 sati, te popije crnu kavu.. Ručaje oko 13,30 sati. Pije gaziranu ili običnu vodu, rijetko sokove i čaj. Iza ručka popije još jednu crnu kavu. Alkohol ne konzumira. Većernji obrok konzumira oko 21 sat.Nema problema s apetitom, osim do pojave simptoma (mučnina i bolovi nakon jela) te je smršavila četiri kilograma u mjesec dana. Smatra da je bolnička hrana lagana i ukusna. U bolnici dnevno popije do 0,5 L čaja.

Mokri četiri do pet puta dnevno, stolicu nije imala već 3 dana, kaže "Osjećam se napuhano", ne da joj se ići na bolnički WC jer ju je strah infekcije.

Budi se oko 06,30 sati ujutro. Dnevni odmor koristi oko 12 do 13,30 sati. Spavati ide oko 23 sata. Spava bez prekida i ne koristi nikakva pomagala. Nema neki «ritual» prije spavanja.

U bolnici ima problema s nesanicom koju pripisuje strahu od pretraga. kaže da je čula da je gastroskopija neugodna. Kaže: "Zaspem oko 2 sata, a budim se oko 5 sati, umorna sam". Misli da bi joj čaj od mente mogao pomoći da se opusti.

Naočale nosi stalno dioptrije na desno oko minus 1,5, a na na lijevo oko minus 1. Zadnju kontrolu imala prije godinu i šest mjeseci do dvije godine. Osjeća bol u predjelu želuca, žarečeg tipa i kaže: "Boli me" i ocjenjuje bol s 4 na skali boli od 0 - 4.

Bolesnica zna gdje je njena soba, kupaonica, WC i dnevni boravak, zna pozvati sestru i tko joj je ordinarijus, zna koristiti WC, kupaonicu, otvarati vrata i telefonirati. Za telefoniranje koristi vlastiti mobitel. Navodi samostalnost pri obavljanju osnovnih ljudskih potreba. Zna kućni red bolnice.

Navodi da su odnosi u obitelji odlični, ali da na poslu ima dosta stresa. Navodi pritiske radne sredine i svakodnevne probleme s kojima se susreču zaposlenici u prosvjeti. Opušta je razgovor s dragim ljudima i slušanje umirujuče muzike.

Bolesnica je svijesna svog stanja; iskazuje strah i zabrinutost zbog ishoda bolesti. Ne zna koliko će morati mijenjati životne navike i ne bi željela da se to reflektira na njenu obitelj. Od liječenja očekuje da joj se što prije utvrdi konačna dijagnoza kako bi se počelo sa ciljanim liječenjem. Želi se u što kračem roku vratiti obitelji i obvezama.

Oslonac i podršku pronalazi  u svojoj obitelji koja iskazuje zabrinutost u vezi stanja bolesnice. Obitelj svaki dan dolazi u bolničke posjete.

Prikupljeni podaci omogućuju prepoznavanje problema, otkrivanje uzroka problema i odabir najpovoljnijih intervencija. Nakon prikupljanja podataka za sestrinsku anamnezu, pristupio sam postavljanju dijagnoza u procesu zdravstvene njege. «Sestrinska dijagnoza je aktualni ili potencijalni zdravstveni problem koji su medicinske setre s obzirom na njihovu edukaciju i iskustvo sposobne i ovlaštene tretirati» (Fučkar,1992).

3.2. Sestrinske dijagnoze

3.2.1. Bol u/s povećanom gastričnom sekrecijom, sekundarno ulkus želuca što se očituje izjavom bolesnice: "Boli me" i ocjenom 4 na skali za procjenu boli od 0 - 4.

Bol je stanje u kojem osoba doživljava i izvještava o prisutnosti jake nelagode. Kada je bol prisutna nalazi se u središtu zbivanja, potpuno zaokuplja pojedinca i remeti cijeli njegov život.

Bol se treba razmatrati kao zaseban problem. Sestrinske intervencije kod boli usmjerene su uspostavljanju odnosa povjerenja, prikupljanju podataka o boli, primjeni propisanih analgetika, prepoznavanju nuspojava primjenjenih lijekova, pračenju unčikovitosti lijekova, planiranje i provođenje cjelokupne njege uvažavajuči stanje bolesnika, te dokumentiranje svega učinjenog.

Bol kod ulkusa želuca je oštra, grizuča, javlja se zbog djelovanja HCl- a na oštećenu sluznicu želuca 1 - 2 sata nakon uzimanja jela, a uzimanje hrane je pogoršava jer je nakon obroka povećano lučenje hormona gastrina. Važno je saznati od bolesnika sve o boli (lokacija, trajanje, jačinu, prateče simptome i podražavajuče faktore), te procjeniti gubitak tjelesne težine.

3.2.2. Opsipacija u/s zatomljavanjem podražaja na defekaciju što se očituje izjavom  bolesnice: "Osjećam se napuhano" i izostankom stolice tri dana.

3.2.3. Visok rizik za opstipaciju u/s zatomljavanjem podražaja na defekaciju

3.2.4. Nesanica u/s strahom od dijagnostičkog postupka (gastroskopija) što se očituje izjavom bolesnice: " Zaspem oko 2 sata, a budim se oko 5 sati, umorna sam"

3.2.5. Anksioznost u/s terapijskim postupcima, promjenom životnog stila

3.2.6. Poremečaj prehrane u/s boli i mučninom što se očituje gubitkom četiri kilograma na tjelesnoj težini u mjesec dana

3.2.7. Nedostatak znanja u/s ulkusnom dijetom što se očituje bolesnicinom izjavom: "Što smijem jesti?"

3.2.7.1. Dijeta kod želučanog ulkusa

3.3. Sestrinsko - medicinske dijagnoze

Sestrinsko medicinski problemi su tjelesne komplikacije koje mogu proizaći iz bolesti, dijagnostičkih postupaka i načina liječenja. Glavna uloga sestre je da ciljano i savjesno promatra bolesnikovo stanje, pravodobno prepozna pojavu komplikacija i pogoršanje stanja, da provodi postupke koje propiše liječnik, te da propisuje i provodi primjerene sestrinske intervencije. Postupci sestre nisu dovoljni da se problem spriječi ili riješi, ali je važno da sestra ciljano promatra bolesnika,  pravodobno prepozna ta stanja, te obavijesti liječnika i poduzme odgovarajuče sestrinske postupke kako bi pridonijela cjelokupnom nastojanju uspostavljanja kontrole nad potencijalnom komplikacijom. (Fučkar, 1996).

3.3.1. Visok rizik za krvarenje u/s osnovnom bolesti sekundarno želučani ulkus

Krvarenje može dovesti do teškog iskrvarenja, kolapsa i šoka, pa i smrti ako se pomoć ne ukaže na vrijeme.

3.3.2. Visok rizik za prodor (perforaciju) vijeda u/s  osnovnom bolesti sekundarno želučani ulkus

Perforacija je stanje koje, kao i krvarenje, direktno ugrožava bolesnikov život. Stanje je alarmantno i zahtjeva hitne postupke.

4. RASPRAVA

Zdravstvena njega i proces sestrinske skrbi vrlo je bitan u liječenju bolesnika s ulkusnom bolesti. Proces zdravstvene njege omogućuje individualni pristup bolesniku i odabir bolesniku najprikladnijih intervencija. Važno je sa sestra poznaje anatomiju i fiziološke procese gastrointestinalnog trakta, patofiziologiju i simptome bolesti, dijagnosticiranje i liječenje, kao i to da je upoznata s mogućim komplikacijama kako bi ih znala prepoznati i pravilno reagirati. Budući u nastanku bolesti važnu ulogu igraju psihički faktori, bolesnicima prije svega treba osigurati mir, osloboditi ih briga, strepnji i uzbuđenja, te pokazati strpljivost i razumijevanje prema njihovom fizičkom i psihičkom stanju.

Bolesnicima treba pristupati razborito i blago, upozoriti ih na štetnost konzumiranja zabranjene hrane, alkohola, kave i cigareta.

Uloga medicinske sestre u radu s bolesnicima koji boluju od želučanog ulkusa je vrlo bitna, kako u bolnici tako i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Važno je izabrati pravilan pristup bolesniku i odabrati metode koje najviše odgovaraju pojedincu kako bi postigao najvišu potrebnu razinu znanja o svojoj bolesti i kako bi uspješno ovladao njome. Bitno je sestra stvori odnos povjerenja s bolesnikom, da joj se povjeri, a da ne krije svoje štetne navike.

5. ZAKLJUČAK

U ovom seminarskom radu prikazao sam proces zdravstvene njege kod oboljele od želučanog vjeda. Rad s ovim bolesnicima zahtjeva sestrinsko znanje i iskustvo. Bolesnici sa želučanim vjedom od sestrinskih dijagnoza najčešće imaju bol, neupućenost u svezi sa želučanom dijetom, poremećaje prehrane što se očituje gubitkom na tjelesnoj masi, te anksioznost u svezi s promjenom životnog stila.

Prilikom provođenja procesa zdravstvene njege kod bolesnice N. N:, uspio sam uspostaviti pozitivan odnos i steći njeno povjerenje. Zdravstvenim odgojom i pravilnim pristupom bolesnici, kvalitetnim savjetima utemeljenima na znanju i iskustvu, te koristeći ustupljeno povjerenje uspio sam ostvariti pomak u bolesničinom pogledu prema boli, hrani, životu i sutrašnjosti. Riješivši problem boli, bolesnica je spremno pristala na suradnju i planiranje daljnjih koraka.

Na temelju promjene životnih navika i usvajanja znanja o svojoj bolesti, neophodnima za daljnji život  kod bolesnice N. N. i pozitivne evaluacije, vrednujem svoj rad s bolesnicom N. N. pozitivno, vjerujući da će mi ovo iskustvo pomoći u daljnjem radu i stručnom usavršavanju.

6. REFERENCE:

Fučkar, G. Proces zdravstvene njege. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 1992.
Trgo, G. Čiru na želucu skloniji muškarci. Slobodna Dalmacija, 23. 04. 2003.
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20030423/zdravlje01.asp

7. LITERATURA:

Anon. Lijekovi za poremećaje kiselosti. 2006.
http://www.farmakologija.com/materia/a_pk.htm
Anon. Ulkus želuca. 2003.
http://www.medicina.hr/clanci/ulkus%20zeluca.htm
Fučkar, G. Proces zdravstvene njege. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 1992.
Fučkar, G. Uvod u sestrinske dijagnoze. Zagreb: HUSE. 1996
Henderson, V.. Osnovna načela zdravstvene njege. Hrvatska udruga za sestrinsku edukaciju. Zagreb. 1994.
Jelačić - Majdančić, P. Poremećaji spavanja. 2003.
http://www.plivazdravlje.hr/?section=arhiva&cat=t&acat=t&show=1&id=3919
Lačević, N. Ulkusna bolest - čir. 2000.
http://www.healthbosnia.com/bolesti/ulkus/autori.htm
Medicinski leksikon. Aerofagija (gutanje zraka). 43 / 2005.
http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/737/#top
Rončević, I. Psihosomatske bolesti. 2005.
http://www.zzjzpgz.hr/nzl/2/psihosoom.htm
Trgo, G. Čiru na želucu skloniji muškarci. Slobodna Dalmacija, 23. 04. 2003.
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20030423/zdravlje01.asp
Vrhovac, B. i sur.. Interna medicina. Zagreb: Ljevak. 2003.