Korana Simonović, prof. sociologije

Doktorantica na poslijediplomskom Studiju sociologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak

Rad preispituje je li uopće moguće govoriti o seksualnoj autonomiji u suvremenom društvu s obzirom na proturječje između, s jedne strane, slobode, i, s druge strane, ekonomskog terora. Osnovna teza ovoga rada je da se iza liberalizacije seksa, u modernom društvu, krije tržišni obrazac koji diktira uobičajeno ponašanje, čiju refleksiju možemo vidjeti, između ostalog, i u intimnim odnosima, konkretno, u prakticiranju neželjenog seksa. Propaganda kreira potrebe općenito, a tako i seksualne potrebe, pri čemu problem pristanka na neželjene seksualne odnose može osvijetliti koliko je čovjek bitno izmanipuliran u najintimnijoj sferi života.

Ključne riječi: pristanak na neželjeni seks, pseudo-sloboda, tržišni obrazac, imprinting potreba, diktat propagande, obmana, strah

Abstract

This scientific work is trying to explore the possibility of refer to sexual autonomy of an individual in a modern society, considering the antithesis between freedom and economy based terror. The basic thesis is proposing to put the modern economy based society with its market formed way of acting, as a factor influencing on liberalization of sexual behaviour, that reflects on intimate relations through imposed need,  concrete, through unwanted sex. The propaganda creates needs in general and does so with sexual needs too, and the problem of accepted unwanted sexual intercourses can answer some questions about basic manipulation in intimate relations.

Key words: consensual unwanted sex, fictive-freedom, market pattern, imprint of needs, dictation of propaganda, delusion, fear

Uvod

Pitanje koje pokreće ovaj rad glasi: zašto pojedinci pristaju na neželjeni seksualni odnos iako nema fizičkih niti psihičkih oblika prisile od strane partnera?

Brojna istraživanja, doduše ne kod nas, pronalaze uzroke prakticiranja neželjenog seksa u psihosocijalnoj sferi (mikro sferi) ne analizirajući širi kulturno-društveni milje (makro sferu) u kojem je ovaj fenomen sve izražajniji. Dakle, zašto se i dalje pojavljuje fenomen dobrovoljnog pristanka na neželjeni seks, tj. rascjep između seksualne želje i seksualne prakse ako su pojedinci samostalni i slobodni u svojim seksualnim ponašanjima i potrebama?

Referentni okvir ove analize povezuje društvo sa tržištem koje pomoću medijasfere utječe na seksualno ponašanje. Iz sveukupne stvarnosti danog fenomena izvučena je samo jedna uzročno-posljedična nit, koja sama za sebe predstavlja svojevrsni redukcionizam, s obzirom da se problematika može analizirati i sa drugih aspekata i nivoa. Druga stvar koju treba napomenuti je da  kroz analizu nemam namjeru pokazati da su prijašnja vremena bila manje ili više represivna, već da je karakteristično za današnju represiju da je skrivena, tiša, nevidljiva, pa ju je teže identificirati.

Slika 1. Referentni okvir analize

Seksualna autonomija

Pristanak na neželjeni seks je bio opravdan u tradicionalnom društvu gdje je žena morala zadovoljavati seksualne i ostale potrebe muškarca bez obzira na svoje stvarno autonomno htijenje, jer je bila socijalizirana u takve norme i vrijednosti, koje su reflektirale strukturu samog društva. Kod nas je, možemo reći, specifičan slučaj jer došlo do miješanja modernizacijskih vrijednosti i tradicionalne kulture, što se svakako reflektira i na seksualne norme i ponašanja. Tradicionalne norme koje se odnose na partnerski odnos utječu na usvajanje tradicionalnih ženskih i muških uloga koje podrazumijevaju da se od žena očekuje da zadovoljava potrebe muškarca bez obzira na svoje vlastite. Osim toga, posljedica nesklada između deklarativnog i praktičnog  iskustva je osjećaj latentnog straha koji iz dublje razine kontrolira te usmjerava ponašanje i ciljeve žena, primjerice, u inhibiciji kreativnosti i slobodnog djelovanja, pojačavajući submisivnost normama. Tada je održavanje te razvijanje veze sa muškarcem mjera ženinog uspjeha, čija je primarna vrijednost seksualnost. U tom svijetlu, miješanje tradicionalne kulture i suvremenih vrijednosti kao dva proturječna procesa stvaraju u pojedincima unutrašnje konflikte, koji rezultiraju velikom dozom nesigurnosti i otvorenosti na manipulacije.

No, suvremena zapadna istraživanja pokazuju da je fenomen aktualan i za mušku populaciju koja također ulazi u neželjene intimne odnose, iako u manjem postotku nego žene, s obzirom na ispitivane uzorke (O'Sullivan & Allgeier, 1998). Iz toga zaključujem da suvremeno zapadno društvo, ne samo da je represivno prema određenom spolu kao do sada, već je postalo represivno po čovjeka uopće. Iza takozvane seksualne emancipacije koja je samo propagandni kod, skriva se duboka manipulacija ljudskim bićima i životom općenito.

Navedena istraživanja  pokazuju da razlozi zbog kojih pojedinac ulazi u neželjeni seksualni odnos mogu biti slijedeći: zadovoljiti partnerove potrebe, održavati intimnost, izbjegavati tenziju u odnosu, strah od prekida veze, osjećaj obaveze, neasertivnost (nesposobnost odbijanja), pridržavanje normi. Osim toga ista istraživanja pokazuju da je pristanak na neželjeni seks relativno prihvaćeno kao normalno, pa se čini da postoji implicitni «seksualni nepisani ugovor» (O'Sullivan & Allgeier, 1998) među partnerima, da u slučaju nepodudaranja strasti, jedan od partnera, najčešće žena, «odradi posao». Takvo ponašanje zahtijeva preispitivanje autonomije mišljenja i ponašanja s obzirom na kontekst pristanka na neželjeni odnos.

Seksualna autonomija ima dva aspekta (Childs, 2001), pristanak na seksualni odnos i mogućnost odbijanja seksualnog odnosa. Ali pri tome treba napraviti razliku između pristanka na seks koji je motiviran željom i pristanka koji uključuje strah ili eksploataciju s obzirom na nejednakost u poziciji moći. U tom smislu je autonomija slabije strane upitna, s obzirom da ona ne može odbiti odnos iako nije fizički prisiljena na njega. Seksualna autonomija podrazumijeva održavanje integriteta koji može biti fizički i psihički te emocionalan, kao i slobodu od vanjskih interferencija pri izboru ponašanja. Nasilje nad emocionalnom dimenzijom nije tako očigledno kao fizičko nasilje, jer se radi o nekoj vrsti «neopipljive domene».

Ako seksualni odnos označimo kao kontinuum (slika) s obzirom na pristanak ili prisiljavanje, na kojem je s jedne strane neželjeni seks kao posljedica fizičkog zlostavljanja i fizičke sile, a s druge dobrovoljni seks kao posljedica uzajamne želje, tada se pristanak na seks bez želje,  primjerice: zbog zadovoljenja partnera, seks zbog osjećaja dužnosti, zbog slabosti, i seks zbog straha od posljedica i gubitka zajedništva, može staviti negdje između krajnjih točaka kontinuuma. Dobrovoljni pristanak u tom smislu može imati razne konotacije, s obzirom da postoji razlika između pristanka i pokorne prepuštenosti, jer submisivnost inducirana strahom nije dobrovoljni pristanak.

Slika 2. Kontinuum seksualnih odnosa:

Zato treba razviti sofisticiraniju analizu problema pristanka na seksualni čin, i koncepta seksualne autonomije. Pri tome nije važno da li je pristanak posljedica nagovaranja, verbalnog pritiska ili greške u komunikacijskom toku (kad partner ne

reagira na znakove odbijanja), jer se autonomna i asertivna osoba ne da omesti na takve metode. Važno je odrediti koliko je osoba sklona podložnosti tuđim mišljenjima i potrebama ne obazirući se na svoje vlastite. Jer kao što postoji pravo vlasništva (i time na odbijanje lopova) ili pravo na fizički integritet tako treba postojati pravo na fizičko odbijanje seksa i psihički (emotivni) seksualni integritet, koji je u našem slučaju povezan sa seksualnom autonomijom. 

Tržište i medijasfera

Osnovna  pretpostavka ovog rada je da je navedena submisivnost  diktirana manipulacijom koja je nevidljiva, tj. skrivena iza vladajućih parola o slobodi i autonomiji u zapadnim društvima. Sa druge strane zavjese nalazi se tržišni mehanizam koji određuje procese u svim ostalim sferama, od društvenih, kulturnih do političkih, o čemu govore i brojni suvremeni kritičari globalizma i neoliberalne ekonomije. Ukratko, tržišni mehanizam dominira i usmjerava mišljenje, ponašanje i potrebe pojedinaca preko «medijasfere» (Kalanj, 2004) i institucija pomoću procesa socijalizacije u fetišizam, hedonizam i konzumerizam, čija je jedina funkcija održavati sam tržišni sistem.

Ako problem neželjenog seksa sagledamo sa aspekta Bourdie-ovog poimanja «habitusa», potvrđujemo  pretpostavku da tržišni mehanizam dominira mišljenjem i potrebama aktera na nevidljiv, suptilan način. Bourdie definira habitus kao sustav trajnih i prenosivih «dispozicija», pri čemu su dispozicije nesvjesno pounutreni načini mišljenja, osjećanja i djelovanja. «Simbolički kapital» tržišne sfere metodom «simboličkog nasilja» akterima «nameće gotove izraze onoga što oni smatraju svojim iskustvom» (Kalanj, 2004). Na taj način akteri koji pounutruju nametnute vrijednosti,  te načine mišljenja, djelovanja i osjećanja postaju «tvorci vlastite podređenosti», što je kompatibilno sa pojmom «unutrašnjeg totalitarizma» (Nikodem, 2004). Unutrašnji totalitarizam znači da se socijalna kontrola  i zahtjev poslušnosti više ne sprovode pomoću izvanjske prisile već dolaze «iznutra» tako da je «socijalna kontrola bez vidljivih znakova kontrole». Proces socijalizacije preko masovnih medija okreće se na područje sreće i zabave, koji podrazumijevaju potrošnju kao dominantni obrazac života, da bi se pojedinac riješio neodređenog osjećaja nesigurnosti i anksioznosti.

Iz toga slijedi da je  pounutrenje seksualne pseudo-potrebe i seksualnih obrazaca ponašanja koji se smatraju standardnima uzrok pristanka na neželjeni seksualni odnos iako nema konkretnog vanjskog pritiska niti prisile. Akterov unutrašnji totalitarizam kao vlastita podređenost simboličkom nasilju onemogućava mu asertivno i autonomno djelovanje u samom startu, jer je akter već toliko inficiran načinima po kojima se mora ponašati da mu se postupak protiv sebe čini sasvim prirodan i normalan. To je osnovni problem na koji želim usmjeriti pažnju. Dakako ne radi se samo o fenomenu neželjenog seksa, ja sam samo pokušala preko tog fenomena oslikati što se sa čovjekom dešava u svim aspektima njegovog života od privatne, profesionalne do najintimnije sfere. Jer ako je pojedinac u najintimnijim odnosim pod diktatom simboličkog nasilja što onda možemo očekivati od drugih sfera?

Medijasfera je danas faktor učenja i orijentacije u društvenom i intimnom životu, koja osim što nameće pravila normalnosti ujedno prikriva realnost dominacije neoliberalne ekonomije, čijim je zakonima podvrgnuta.

Moć nije više u obliku političke prisile i dominacije već u obliku manipulacije informacijama i simboličkim kodovima koji se imprintiraju u pojedince, razvijajući njihove potrebe i usmjeravajući njihovo ponašanje koje ima jedinu i isključivu svrhu održati tržišni sistem, pri čemu je pojedinac samo objekt.

Vanjski totalitarizam  koji se temeljio na strahu i izvanjskoj prisili zamijenjen je unutrašnjim totalitarizmom  koji se temelji na strahu i unutrašnjoj prisili, tj. pounutrenoj prisili i obrascima podređivanja. Ovaj drugi strah je ne tako očigledan, možemo reći latentan, baziran na nesigurnosti koja je magnet za lažne potrebe i simboličke kodove kojima se želi uspostaviti stanje sigurnosti te riješiti strah. Međutim proces traje u nedogled, strah nikad nije riješen i nesigurnost ostaje, a pojedinac je u stanju stalnog potrebovanja i nekritičke  izloženosti tržišnom diktatu, koji mu nudi privremeno zadovoljstvo.

Diktat tržišne logike i propagande osim toga kreira hiperfeminine žene i hipermaskuline muškarce, koji ulažu puno u održavanje svog identiteta i izgleda postajući vjerni konzumenti artikala i ideja, ne uviđajući da se ne radi o seksualnoj autonomiji već latentnoj manipulaciji potrebama.

Uzmimo na primjer hiperfemininost, tj. kada se žena ponaša izuzetno i isključivo seksi, zbog raznih ciljeva, a jedan od njih je da dobije ono što želi od muškarca. Hiperfemininost  je potencirana medijima i propagandom koji sve više utječu na formiranje seksualnog ponašanja,  stavova i mišljenja mladih. Primjerice, odjeća kod suvremenih mladih žena ima seksualni značaj jer se ispod nje nalaze seksualni morfološki detalji koji se naglašavaju da bi prenijeli suptilnu seksualnu poruku: primijeti me. Ako pri tom nisu u skladu sa godišnjim dobom i vremenskim uvjetima, to može ozbiljno narušiti zdravlje. S druge strane možemo reći da je takvo oblačenje sasvim normalno ako pogledamo kojim obrascima fizičkog izgleda i trendovima su danas mlade žene izložene, od filmova, spotova do reklama.

Kako je već ranije rečeno medijasfera utječe na mišljenje pojedinaca između ostaloga i kreirajući značenja koja usmjeravaju aktivnosti i ponašanja. Tako usvojena značenja o intimnim odnosima kreiraju ponašanja u seksu, iz čega slijedi da je pristanak na neželjeni seks posljedica programa koji je nametnut medijasferom i institucijama, u smjeru održavanja tržišne ideologije o slobodama sa ciljem konzumerizma. Na taj način socijalizacija u vladajuće intimne norme postala je identifikacija sa fetišima i idejama o seksu, kojima mediji potiču daljnje potrebovanje. Pa tako ako se pojedinac, najčešće žena nađe u situaciji u kojoj partner inicira seksualni čin, ona pristaje na odnos, iako nema strastvenu želju, jer se tako mora, jer tako svi rade, ili jer je tako normalno. U tom smislu prilagodba na vladajuće seksualne norme bitno ugrožava pojedinčevu autonomiju, iz čega zaključujem da su norme represivne.

U uvjetima suvremenih neoliberalnih tržišnih odnosa, mediji i propaganda prate trendove slobodne konkurencije u komercijalnom sustavu, koji onemogućavaju intervenciju u smjeru kontrole medijskih sadržaja i kodova. Na taj način mediji oblikuju i formiraju značenja o seksu te definiraju stvarnost seksualnih odnosa, stvaranjem definicija o normalnosti. Teza o diskurzivnoj konstrukciji stvarnosti u slučaju seksa znači da se medijskim sadržajima definirala seksualna stvarnost, percepcija i razumijevanje značenja seksa kao oblika interakcije, koja uključuje  strahove i očekivanja koja društvo pridaje tom odnosu. Zato se upravo razumijevanjem medijske konstrukcije značenja o seksu može najbolje očitati duh tržišne represije, kao procesa konstrukcije temeljnih društvenih kategorija.

U tom smislu, da bi shvatili važnost straha za pristanak na neželjeni seks, potrebno je shvatiti značenje koje se pridaje seksualnoj aktivnosti, s obzirom da ona može imati simboličku važnost za održavanje zajedništva. U ovom momentu važno je osvijetliti  problem straha od gubitka zajedništva sa partnerom, koji se sastoji od tri bazična straha: strah od gubitka egzistencije (od siromaštva), strah od samoće (neprihvaćanja) i strah od nevrijednosti (gubitka priznanja i ugleda), koji su povezani sa osjećajem nesigurnosti. Ukratko, ne biti siromašan, pripadati negdje ili nekome i imati potvrdu o vrijednosti omogućava osjećaj sigurnosti, što je bazično važan osjećaj u uvjetima opće nesigurnosti suvremenog društva. Taj strah vuče korijene iz "bazične anksioznosti" (Horney, 1987) koja se formira u ranom djetinjstvu a uzrokovana je osjećajem usamljenosti, bespomoćnosti i nesigurnosti u neprijateljskom svijetu.

Latentni strah

Prvo treba istaknuti važnost straha za opstanak tržišne logike općenito kao i tržišnog sistema, jer on omogućava vladavinu bez suprotstavljanja, tako što ljude čini bespomoćnima, usmjeravajući ih prema jedinoj svrsi a to je stvaranje profita. U tom smislu strah izdvajam kao ključan i važan element u održavanju podložnosti tržišnim odnosima koji se repliciraju ne sve ostale odnose, između ostaloga i seksualne.

Strah o kojem govorim treba razlikovati od klasičnog pojma straha kao oblika uzbuđenja endokrinog sustava u uvjetima percipirane opasnosti i od slobodnolebdeće anksioznosti (tjeskobe) kao dugotrajnijeg uzbuđenja i uznemirenosti organizma bez nekog posebnog objekta koji se može smatrati uzrokom. Zato uvodim pojam «latentnog straha» koji je relativno trajan, djeluje kao motivator ali nema percipiranog osjećaja uzbuđenja endokrinog sustava, a može biti vezan ili ne vezan za neku konkretnu situaciju (objekt), kao anticipacija moguće opasnosti ili kao percepcija trajne ugroženosti.

Pretpostavku da strah uvjetuje ponašanje, izvlačim iz pretpostavki psihijatrijskih teorija koje smatraju da je žarište psihičkih anomalija i poremećaja u strahu usađenom u prvotno zdravog pojedinca. Pa tako i u sociopatološkoj praksi možemo pronaći isti obrazac straha koji dovodi do agresije, devijantnosti i ostalih poremećaja. Ako se pomaknemo na razinu relativne normalnosti te želimo objasniti ponašanje normalne populacije, možemo također pretpostaviti da je žarište određenih ponašanja u

čovjekovom strahu, koji je internaliziran procesom socijalizacije. Analiza društvenog straha nam pomaže za osvjetljavanje normalne patologije npr. ovisnost o ideologiji, potrošnji, autoritetima ili drugim ljudima, pri čemu se rituali, primjerice kupovanje, koriste  kao obrana od uplašenosti. Osim toga latentni strah ima jaku inhibirajuću funkciju društveno nepodobnih ponašanja dok druga ponašanja koja su u skladu s važećim dogmama društva pojačava.

Samoobmana i konformizam

Svi ovi primjeri ukazuju na iracionalnu psihičku motivaciju, dozu nesvjesne samoobmane koja čeka ispod razine vidljivog, a determinira ju strah, koji je posljedica prilagođavanja na način života suvremenog društva (Lenne, 1983).

Određenje normalnog kao i onog čega se treba bojati posljedica je  prihvaćanja normi i osjećanja koje određena grupa ili društvo nameće svojim članovima. Tako primjerice prenaglašena uloga seksa u životu pojedinaca odražava smjernice ponašanja, obrasce mišljenja i reagiranja  koji određuju  normalnost u suvremenom društvu, iako ona ne mora imati veze sa stvarnim potrebama. (Horney, 1987)

Za analizu procesa kojim društvo pritišće pojedinca vrijedno je osloniti se na rad Viviane Foresterr (1998), pod naslovom Ekonomski užas. Autorica izlaže tvrdnju da problemi čovjeka nisu više tako očiti kao prije jer se društvo koristi mehanizmima obmane, čiji je cilj da pojedinac usvoji lažne predodžbe općenito, (a tako i predodžbe o seksualnim aktivnostima). Pri tome čovjek postaje žrtva «planetarne logike», čiji je jedini cilj da svatko bude upotrebljiv (iskoristiv). Na taj način čovjekovi istinski problemi nisu prezentirani kao problemi već kao norma društva, iza koje se skriva logika tržišne ekonomije koja je totalitarna. Osim što se ne preispituju stvarni čovjekovi problemi, ne preispituje se niti sam globalni tržišni sustav, jer je prezentiran kao normalan, kao nužnost. Logika tržišta je totalitarna u tom smislu što prožima sve čovjekove odnose, ponašanja, osjećanja i mišljenja, na nevidljiv način, tako što  djeluje tiho, latentnim barbarstvom i neuočljivim nasiljem. Bourdieu bi rekao simboličko nasilje  kao propaganda anestezira pojedince, koji postaju mehanični, prihvaćaju autoritarnost te nemaju refleksiju o neodređenom strahu, čije je izvorište nepoznato a vide se samo posljedice. U tom smislu Morin analizira «uvjerenja i vjerovanja koji, kad djeluju nad društvom, nameću svima i svakome imperativnu snagu svetoga, normalizatorsku snagu dogme, zabranjujuću snagu tabua. Dominantne doktrine i ideologije raspolažu također imperativnom snagom koja donosi izvjesnost očiglednosti onima koji u njih vjeruju, dok snagom prinude izaziva kod drugih inhibirajući strah.» (Morin, 2002)

Mehanizam "kulturnog imprintinga"[1] djeluje kao "matrična šablona koja upisuje konformizam u dubini, te postoji normalizacija koja odstranjuje sve ono što bi je moglo osporiti." Ona obilježava ljude od rođenja, obiteljskom kulturom, školskom kulturom, sveučilišnim i strukovnim miljeom, pa tako vjerovanja i ideje nisu samo unutrašnji proizvodi čovjekove psihe već i "bića koja posjeduju životnost i moć" (Morin, 2002).

Primjerice ekonomisti Ridderstrale i Nordstrom su objavili svojevrsni manifest o tome kako uspjeti u konkurentnom kapitalizmu, te između ostaloga naveli: «U svijetu prevrtljiva tržišta bit poslovanja je u razumijevanju osjećaja. U doba individualnog i neograničenog izbora uspjeh se temelji na napuštanju shvaćanja da su ljudi racionalna bića. Vladari raspoloženja iskorištavaju ljudske nesavršenosti zavođenjem ili obmanjivanjem potrošača.» (Ridderstrale & Nordstrom, 2004). Osim toga tvrde da seks prodaje sve stvari od kozmetike, preko odjeće do automobila, te navode neke podatke o pornografskoj industriji:

- u SAD-u se dnevno snimi 50 porno filmova

- pornografska industrija na Internetu vrijedi 1  milijardu dolara

- Internetska pornografija zaslužna je za više od 70 % prihoda koje pružatelji sadržaja zarade preko Interneta

- pornografska industrija godišnje obrne više od 9  milijardi dolara

Dakle, zaključujem da pritisak za pristanak na neželjeni seks dolazi iz nutrine samog aktera, jer je internalizirao socijalne standarde seksualnosti, seksualne stavove, stereotipe, vjerovanja, očekivanja i seksualne uloge. Ukratko usvojio je seksualne norme koje djeluju kao socijalni pritisak na seksualni odnos u određenim situacijama (Muehlenhard, Cook, 1988).

S druge strane pristanak na neželjeni seks može biti sredstvo za ostvarenje materijalnog, emocionalnog ili psihičkog resursa, u zamjenu za seksualni, što je nedvosmislen primjer tržišnog obrasca u intimnim odnosima. Ako nestaje senzibilitet prema samom sebi onda je jasno da nema ni senzibiliteta prema prirodi, čovjeku i životu općenito. Kada stanja u kojima se čovjek nalazi naziva drugim imenom on niti ne može prepoznati svoju pseudo-slobodu, što je ključ ideološke medijske obmane koja je nevidljiva jer nije manifestno represivna. Ako se mišljenje kreira u normama reguliranoj okolini koja određuje okvire individualnog ponašanja onda je autonomija prividna, pa se niti ne dovodi u pitanje suptilni seksualni i simbolički terorizam u kojem «biti zlostavljan postaje normom» (Forrester, 1998).

Zaključak

Seksualno ponašanje je određeno značenjima koja se usvajaju kroz socijalizaciju, i putem medija, koja određuju prikladno ponašanje i adekvatni seksualni scenarij. Osim  toga seksualno ponašanje je kreirano očekivanjima i društvenim normama koje organiziraju seksualni život te zajedno sa kulturalnim značenjima čine temelj seksualnog ponašanja.

Strah koji determinira pristanak na neželjeni seks ne mora nužno biti reakcija na objektivno postojeću opasnost, već može biti posljedica normativnog i značenjskog konstrukta pojedinca. Njegovi stavovi, misli, kao i značenja, procjena situacije te interpretacija događaja proizvode strah i u odsutnosti ugrožavajuće situacije. Određenje onog čega se treba bojati posljedica je prihvaćanja ideja i normi koje su društveno nametnute, putem simboličkih kodova.

Značenja o seksu i emocionalna shema pojedinca nastali su tokom njegovog razvoja i iskustava u određenom individualnom kao i kulturnom te društvenom okružju, u kojem dominantnu ulogu imaju tržište i medijasfera  koje se održavaju i reproduciraju, između ostaloga,  kroz liberalizaciju seksa. Pri tome je represija ključna strategija u održavanju moći nad životima pojedinaca, a tako i seksualnim ponašanjima.

Kao institucionaliziran mehanizam socijalne kontrole, tržišna represija, operira na nekoliko razina istovremeno, 1) kognitivnoj: normativna: kao imprinting seksualnih normi i intimnih ponašanja; ideologijska: kroz parole o seksualnim slobodama, emancipaciji, liberalizaciji seksualnih odnosa; propagandna: kroz seksualne sadržaje -filmovi, reklame, glazba, pornografija, zabava; simboličko-diskurzivna:  kroz ciljane informacije i značenja vezane za seks te strategiju prenošenja istih; 2) emotivnoj: kroz strah od nesigurnosti koji se rješava konzumiranjem ideja i artefakata, te konformiranjem; 3) socio-tjelesnoj: kao razvijanje potreba i ovisnosti, manipuliranje  ugodom, srećom i zadovoljstvom.

Slika 3. Sfere tržišne represije:

U tom smislu slobodna sam definirati tržišnu represiju kao sistem metoda i procesa kojima neoliberalno tržište usmjerava, kreira te kontrolira čovjekove misli, osjećaje i ponašanja, sa ciljem povećanja profita i konkurentnosti. Ili ako parafraziram Bourdieu-a «Na taj se način, interiorizacijom izvanjskog, društvene strukture 'upisuju' u naše umove i tijela» (Kalanj, 2004).

Literatura:

Childs, M., Sexual Autonomy and Law, in: The Modern Law Review, vol. 64, 2001., p. 309-323

Foresterr, V., Ekonomski užas, u: Treći program hrvatskog radija, 53/24, Zagreb, 1998.

Giddens, A., The Transformation of Intimacy. Sexuality, Love and Eroticism in Modern Societies, Stanford University Press, Stanford, 1992.

Hornaj, K., Neuroza i razvoj ličnosti, Pobjeda, Titograd, 1987

Impett, E. A. & Peplau L. A., Why some women consent to unwanted sex with a dating partner: insights from attachment theory, in: Psychology of Women Quarterly, 26 (2002), p. 360-370

Kalanj, R., pogl. Sociologija i angažman. Pierre Bourdieu, u: Globalizacija i postmodernost. Ogledi o misliocima globalne kompleksnosti, Politička kultura, Zagreb, 2004., p.162-189

Leing, R. D. Jastvo i drugi, Bratstvo Jedinstvo, Novi Sad, 1989.

Lenne, R., Strah. Analiza i terapija, Bibloteka popularne psihologije, Zagreb, 1983.

Luhmann, N., Ljubav kao pasija: o kodiranju intimnosti, Naklada MID, Zagreb, 1996.

Morin, E., Odgoj za budućnost, Educa, Zagreb, 2002.

Nikodem, K., «Unutrašnji totalitarizam» umjesto demokracije - Jesmo li osuđeni na distopiju?, Filozofska istraživanja, 93 (2/2004), str. 369-384.

Muehlenhard, C. L. & Cook, S. W., Men's Self-Reports of Unwanted Sexual Activity, in: The Journal of  Sex Research, vol. 24, 1988., p. 58-72

O'Sullivan, L. F. & Allglier, E. R., Feigning Sexual Desire: Consenting to Unwanted Sexual Activity in Heterosexual Dating Relationships, in: The Journal of  Sex Research, vol. 35, number 3, 1998., p. 234-243

Peruško-Čulek, Z., Demokracija i mediji, Barbat, Zagreb, 1999.

Ridderstrale, J., & Nordstrom, K. A., Karaoke kapitalizam, Differo, zagreb, 2004.

Zdravković, J., Strahovi i seksualnost- smetnje i terapija, Nolit, Beograd, 1985.

Naputak za navođenje:

K. Simonović. Proturječja dobrovoljnog pristanka na neželjeni seksualni odnos. Sestrinski edukacijski magazin 2005:2(4)