Stručni rad

Sažetak

Perinatalne faktore rizika povezujemo s problemima i poteškoćama funkcioniranja djeteta u svakodnevnim aktivnostima koji su prisutni od najranijeg djetinjstva. Cilj ovog istraživanja je utvrditi povezanost između simptoma hiperaktivnog poremećaja (hiperaktivnosti i kratkotrajne pažnje) i faktora rizika. Ispitane su dvije skupine djece prosječne dobi 5,3 godina. Djeca rođena s faktorom rizika bila su obuhvaćena preventivnim programom praćenja tijekom prve godine života u Specijalnoj bolnici „Goljak". Kontrolni uzorak formiran je slučajnim odabirom djece iz srednje odgojno- obrazovne skupine, članova dječjih vrtića „Travno" i „Poletarac" iz Zagreba. Istraživanje je provedeno u razdoblju od lipnja 2001. do veljače 2002. godine.

Dobiveni rezultati pokazuju da su kratkotrajna pažnja i hiperaktivnost kao simptomi hiperaktivnog poremećaja češće zastupljeni u djece rođene s faktorima rizika.

Ključne riječi: faktori rizika, deficit pažnje, hiperaktivnost, ADHD

Abstract

Prenatal risk factors are connected with problems and difficulties in child functioning in every day activities after its third year of age. The goal of this research is to determine connection between symptoms of hyperactive disorder (hyperactivity and short term attention) and risk factors. Two groups of children whose average age was 5.3 year were examined. Children born with risk factor have been included in prevention program of surveillance during their first year of life in Special hospital "Goljak". Control sample was formed by random choice of children from middle educational group, members of kinder gardens "Travno" and "Poletarac" from Zagreb. Research was conducted in period from June 2001 to February 2002.

Results shows that short term attention and hyperactivity as symptoms of hyperactive disorder are more often present on children born with risk factors.

Uvod

         Počeci uočavanja abnormalnih stanja kod djece u literaturi se navode  kao sljedeći poremećaji: abnormalni kapacitet za korištenje pažnje, nemir, samopovređivanje i destruktivnost. O tim poremećajima piše još 1902. godine liječnik George Frederic Still.

        Učestalije se počinje govoriti i pisati o nemirnom djetetu nakon 1920. godine. Poslije pandemije encefalitisa u SAD-u primjećeno je da jedan dio djece pokazuje promjenjivo ponašanje, najčešće u obliku  impulzivnosti, razdražljivosti, agresivnosti, poremećaja pažnje i nekontroliranog izražavanja emocija.

Problem djece s poremećajem pažnje i nemirom sve je prisutniji u svakodnevnom životu.

        Kroz različita istraživanja došlo se do spoznaje da traume tijekom poroda, osobito produljen porod, veliko novorođenče ili neke druge komplikacije i stanja mogu dovesti do oštećenja djeteta, do oštećenja mozga.Tako se dolazi do prepoznavanja rizičnih faktora. Tijekom šezdesetih godina u medicinskoj literaturi uvodi se pojam "ugroženost" ploda i novorođenčeta. U Londonu 1970. godine na Drugom evropskom kongresu za perinatalnu medicinu dominira tema vezana uz dijagnozu ugroženosti i terapiju ugroženog ploda (Jekić i drugi,1985).  Poremećaji motorike, pažnje, emocionalne smetnje, smetnje govora...vrlo često su prisutni u grupi rizične djece. Zbog određenih poremećaja koji su se razvili tijekom trudnoće, poroda ili neposredno nakon poroda, ugrožen je normalan razvoj djeteta.

1.1 Faktori rizika kod novorođenčadi

       Novorođenčad iz rizičnih trudnoća čine manjinu živorođene djece, ali većinu među kojima se može očekivati hendikep. Postotak ugroženih trudnoća i poroda kreće se od 15 do 20 % svih trudnoća i poroda (Bennert i drugi, 1977).

       Jekić i drugi (1985) navode da se očekivani postotak dojenčadi s neurološkim smetnjama kreće od 10 % do 15 %.

       Retrogradne analize oštećene djece pokazuju da su ona u više od 65% slučajeva imala elemente koji ih u ranoj dobi svrstavaju u skupinu ugrožene novorođenčadi (Čupić i Mikloušić, 1981).

      U faktore ugroženosti ubrajamo sve one činioce koji mogu biti uzroci oštećenja djeteta. Oštećenje može nastati prije, za vrijeme ili poslije poroda. Djecu rođenu s faktorom ugroženosti potrebno je registrirati, kao i kontinuirano pratiti razvoj.

Ugrožena djeca su sva djeca koja imaju izražene simptome ugroženosti i djeca koja u medicinskoj dokumentaciji imaju evidentiran faktor ugroženosti.

   Zbog oštećenja središnjeg živčanog sustava doći će do pojave simptoma   ugroženosti koji se uočavaju i kod djece rođene s faktorom rizika.

U istraživanjima se najčešće spominju djeca rođena s sljedećim faktorima rizika:

prijevremeno rođena djeca

-    djeca sa smanjenom porođajnom težinom        

djeca rođena pomoću vakum ekstraktora

djeca majki koja su tijekom trudnoće imale EPH gestozu

djeca rođena iz prenešene trudnoće (prenešena novorođenčad)

Spomenute faktore rizika kratko ćemo objasniti.

Prijevremeno rođena djeca

      Normalna trudnoća traje 40 tjedana, a svako novorođenče rođeno prije navršenog 37. tjedna smatra se nedonošenim djetetom. Problemi vezani uz nedonoščad su uglavnom problemi njihove nezrelosti koju može uzrokovati respiratorni distres, hiperbilirubinemija, hipoglikemija, hipotermija, sklonost intrakranijalnom krvarenju.

Djeca sa smanjenom porođajnom težinom

      Novorođenče rođeno na vrijeme (od 38. tjedna do 42. tjedna gestacije) većinom je u srednoj vrijednosti teško 3000 do 3500 grama. Ženska su djeca u prosjeku lakša od muške djece za 100 do 150 grama (Mardešić, 2000).

Dijete lakše od 2500 grama rođeno na vrijeme nazivamo- prema definiciji SZO (Svjetske zdravstvene organizacije)- djetetom nedovoljne porođajne težine.

Sva djeca koja nemaju porođajnu težinu primjerenu gestacijskoj dobi predstavljaju skupinu djece sa smanjenom porođajnom težinom. S obzirom na termin  rođenja mogu biti donešena, prenešena ili nedonešena. Donešena novorođenčad smanjene tjelesne težine pri rođenju naziva se nedostaščad.

Neurorazvojne poteškoće su češće što je porođajna težina manja.

Djeca rođena pomoću vakum ekstraktora

     Vakum ekstraktor primjenjuje se u porodiljstvu od 1956. godine. Uz pomoć njega porod se obavlja po principu primjene negativnog tlaka koji se jednako raspoređuje na izlazeću čest. Današnji moderni aparati (Malstromov) ne ozljeđuju majku, a oštećenja djeteta su iznimno rijetka.

No, premda princip djelovanja aplikacije vakum ekstraktora je blizak tijeku spontanog poroda zbog povezanosti sa nizom mogućih vanjskih faktora predstavlja svojevrstan faktor ugroženosti čeda.

U Klinici za ženske bolesti i porode, Petrova 13 u Zagrebu dovršava se oko 5% poroda vakum ekstraktorom (Habek,1998).

Djeca majki koje su tijekom trudnoće imale EPH gestozu

EPH gestoze su oboljenja koje uzrokuje trudnoća, pa su  i svojstvene  samo za trudnoću. Riječ je o patološkom sindromu trudnoće koji je karakteriziran pojavom otoka, nalazom bjelančevina u urinu i povišenim krvnim tlakom.

S obzirom na vrijeme nastanka razlikuju se rane i kasne gestoze. Rane su one koje su nastale prije 32. tjedna trudnoće, a kasne poslije 32. tjedna trudnoće.

Prenešena novorođenčad

Prenešena novorođenčad su terminski prenešena ako su rođena od 42. do 44. tjedna gestacije. 

Prenešeno novorođenče može i ne mora imati biološke znakove prenešenosti. Unutar te skupine razlikujemo djecu koja su samo vremenski prenešena tj. u smislu produžene trudnoće kao vremenskog pojma, te djecu koja su  vremenski prenešena ali imaju i karakteristične biološke znakove prenešenosti.

Biološki znakovi prenešenosti predstavljaju patnju fetusa tokom trudnoće zbog insuficijencije placente odnosno nedostatne neophodne intrauterine opskrbe kisikom i ostalim potrebnim tvarima.

1.2 Poremećaj pažnje/ hiperaktivni poremećaj

Kroz povijesni razvoj tražilo se najadekvatnije rješenje kako bi se nazvalo djecu kod kojih se očituje  poremećaj pažnje i pojačana motorička aktivnost. Tako se kronološkim redosljedom korišteni  sljedeći nazivi:

minimalna cerebralna disfunkcija

hiperkinetičko- impulzivni poremećaj

hiperkinetička reakcija u dječjoj dobi

poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj

deficit pažnje/ hiperaktivni poremećaj

Djeca s kliničkom slikom minimalne cerebralne disfunkcije prema Milichap (1975) su prosječne inteligencije ali imaju smetnje učenja i ponašanja koje su povezane s neurološkim poremećajima. Najbitniji dijagnostički kriteriji prema istom autoru su hiperaktivnost, kratak raspon pažnje, impulzivnost u ponašanju, slaba koordinacija, perceptivne smetnje, smetnje memoriranja i formiranja pojmova.

      Danas se pri definiranju pojma deficit pažnje/ hiperaktivni poremećaj (ADHD- Attention Deficit/ Hyperactivity Disorder) upotrebljavaju različite definicije i klasifikacije.

     U svijetu i kod nas koriste se dvije bazične klasifikacije: DSM-lV (Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje, četvrto izdanje Američke psihijatrijske udruge) i MKB-10 (Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, deseta revizija, u izdanju Svjetske zdravstvene organizacije).

     U Dijagnostičkom i statističkom priručniku  za duševne bolesti navedeno je da "bitno obilježje Deficita pažnje/ Hiperaktivnog poremećaja je perzistentni model nepažnje i/ ili hiperaktivnosti- impulzivnosti koji je češći i teži od tipičnog za osobe odgovarajućeg razvojnog stupnja.(Kriterij A) Neki simptomi hiperaktivnosti- impulzivnosti ili nepažnje koji uzrokuju oštećenje moraju se javiti prije 7. godine života, iako se u mnogo slučajeva dijagnoza postavi nakon što simptomi postoje već godinama.(Kriterij B) Neko oštećenje, kao posljedica simptoma, mora se javiti u barem dvije različite sredine npr. kućnoj, školskoj, radnoj.(Kriterij C)"

Općenito se može reći da se problemi javljaju na području motorike, pažnje, emocija, socijalnih odnosa, na perceptivno- motoričkom području i u području kognitivnih funkcija.

Karakteristične promjene na području motorike kod djece s deficitom  pažnje/ hiperaktivnim poremećajem podrazumijevaju stalnu potrebu za aktivnošću, pokretom te izražen nemir.

Dijete je u neprekidnom pokretu u kojem izražava potrebu za novim sadržajima koji ga zanimaju kratko vrijeme (uzima i baca igračke, otvara ladice, vrata i sl.). Usprkos pojačanoj motorici često je prisutna nespretnost koja osobito dolazi do izražaja u tjelesnim aktivnostima npr. kolut naprijed- kolut natrag, teže nauče voziti bicikal, nespretni su u igrama s loptom. Nespretnost je osim u gruboj izražena i u finoj motorici.Tako djeca teže savladaju tehniku zakopčavanja dugmadi, vezanja cipela, a možemo  uočiti i lošu koordinaciju pokreta.

Područje pažnje kod djece sa spomenutim poremećajem karakterizira njezina kratkotrajnost. Pažnja je neselektivna. Svaki podražaj djetetu je jednako značajan. Dijete bezrazložno napušta započetu igru ili aktivnost i započinje drugu. Zbog česte i brze izmjene aktivnosti dijete se brzo umara. Posljedica umora je prekid komunikacije s okolinom. Kako pažnja slabi tako se intenzivira djetetov nemir.

I na emocionalno- socijalnom području djeca s deficitom pažnje/ hiperaktivnim poremećajem imaju stanovitih poteškoća. Impulzivnost se ispoljava kao nestrpljenje, teškoće u odgađanju odgovora, teškoće čekanja reda, neslušanja zapovijedi. Eksplozivni su, ne mogu kontrolirati emocije, nemaju "kočnice". S druge strane pak nepredvidivo reagiraju u slučaju kritike, kažnjavanja kada ostaju pasivni ili pak postaju agresivni.

Djeca s navedenim poremećajima teško prihvaćaju socijalne zahtjeve koji rastu s dobi i traže emocionalnu zrelost koju ne mogu postići kao što su: kontrola poriva, tolerancija na frustracije, odgađanje zadovoljavanja potreba...

Prisutna je nesposobnost prilagođavanja grupi u kojoj žele trajno dominirati. Može se reći da s lakoćom sklapaju poznanstva ali ih, zbog spomenutih poteškoća, ne mogu duže vrijeme zadržati (Kocijan Hercigonja, 1997).

Na području percepcije  uočljive su smetnje vezane uz vidnu i slušnu percepciju. Najčešći problem je nemogućnost ili otežano usklađivanje vidnih podražaja, spoznajnih aktivnosti i psihomotorike, što dovodi do poteškoća svladavanja pisanja i čitanja.

Posebno se ističu problemi brzog pisanja po diktatu, prepisivanje s ploče te učenje računskih pojmova.

Djeca ne vole crtati. Crteži su im loši, neuredni i ne odgovaraju starosnoj dobi.

Prema nekim autorima više od polovice djece ima poremećaje govora u obliku smanjenog riječnika, loše gramatike i teškoće pronalaženja riječi.

Osim navedenih općih područja u kojima djeca sa deficitom pažnje/ hiperaktivnim poremećajem pokazuju odstupanja od prosječne djece, postoje i specifične razlike za određenu kronološku dob.

Problemi uzimanja hrane prisutni su od rođenja. Autorica Kocijan Hercigonja (1997) navodi da "dijete uporno traži dojku, a onda je odbija "vući", plače i ponovno traži dojku, što rezultira problemom u odnosu majka- dijete. Dijete je izrazito razdražljivo, često dugotrajno i bezrazložno plače. Katkad se djeca te dobi zadovolje njihanjem čitavog tijela i glave, a ponekad je prisutno udaranje glavom u okolne predmete."

Dijete često nepredvidivim postupcima ugrožava svoj život te mora biti pod stalnom kontrolom kako bi ga se zaštitilo od ozljeđivanja.

Kada se govori o djetetu predškolske dobi važno je naglasiti da je dijete u tom razdoblju vrlo aktivno, impulzivno, mijenja aktivnost, kratkotrajne je pažnje pa je teško procijeniti kada su navedeni oblici ponašanja normalni a kada odstupaju od normale. Općenito se može reći da je takvo dijete uvijek u pokretu, stalno trči, mijenja aktivnost, "izađe prije nego što su uđe", penje se po namještaju, ništa ga ne može zainteresirati na duže vrijeme. Stječe se dojam da sve što radi, radi bez ikakvog cilja i da ne može završiti započete aktivnosti. Teško sjedi na jednom mjestu, tako da i za vrijeme obroka šeće. Gledanjem televizije ili čitanjem priče ne možemo ga zadržati na jednom mjestu duže vrijeme.

Prisutni su i poremećaji spavanja. Djeca spavaju malo i isprekidano. Ponašanje im je nepredvidivo. Roditelji se često žale da ih dijete ne sluša i da ne uči na vlastitim pogreškama nego ih stalno ponavlja.

Djeca školske dobi ponašaju se slično djeci predškolskog uzrasta, ali s manjim intenzitetom i učestalošću poremećaja.U školi takav nemir procjenjuju i roditelji i nastavnici. Dijete je problem u razredu, ne sjedi na svom mjestu, šeće razredom, zadirkuje drugu djecu te ih ometa u radu.

Često ustaje i vrpolji se ili sjedi na rubu stolca. Vrti predmete, lupka rukama i pretjerano trese nogama. Pretjerano priča i pravi buku kod mirnih aktivnosti. Nemir je prisutan za vrijeme jela, gledanja televizije, pisanja zadaće, slušanja pripovjetke kao i kod predškolskog djeteta, samo što su problemi uočljiviji jer su pred dijete postavljeni drugačiji zadaci.

Jedna od karakteristika djeteta je i nestrpljivost, istrčava s odgovorom prije nego je dovršeno pitanje, teško mu pada čekanje u redu, dira i uzima tuđe stvari koje ne bi smio. Prekida i ometa druge do te mjere da uzrokuje teškoće u socijalnoj sredini.

Polaskom djeteta u školu roditelji se prvi put suočavaju s tim problemom. Od roditelja se očekuje aktivno sudjelovanje kako bi se ublažili problemi te pružila pomoć djetetu u izradi zadaće i učenju, a istovremeno su izloženi kritikama na roditeljskim sastancima ili u razgovoru s nastavnicima. U toj dobi se očekuje da dijete kontrolira svoje ponašanje, a kako to nije u stanju, dolazi do lošeg odnosa s okolinom. Takvo ponašanje uzrokuje i slabiji uspjeh u školi, koji je rezultat djetetovog nemira, lošije koncentracije, pažnje ali i ne prihvaćanjem od vršnjaka  zbog takvog ponašanja. Ponašanje je opasno i ugrožavajuće po dijete tako da često je prisutno samoozljeđivanje.

Loša slika o sebi, neuspješnost, odbacivanje od okoline vrlo često dovode do fiksacije u negativnim oblicima ponašanja.

Kako bi se pomoglo djetetu i roditeljima u SAD-u postoje udruge kao što je CHADD (Children with Attention Deficit Disorder) koje daju točne i sveobuhvatne informacije o hiperaktivnom poremećaju, pratećim problemima i načinu njihova rješavanja. Udruge omogućavaju roditeljima da diskutiraju o svojim problemima s drugim roditeljima članovima udruge, dobivaju i pružaju emocionalnu podršku te zajednički iznalaze najbolje načine suradnje sa školom, liječnikom i ostalim institucijama (Greenberg,1996).

Tijekom odrastanja neki pojavni oblici deficita pažnje/ hiperaktivnog poremećaja iščezavaju a javljaju se novi ili stari mijenjaju svoj raniji oblik.

1. PROBLEM I CILJ ISTRAŽIVANJA

Posljednjih se godina često susrećemo s pojmom deficit pažnje/ hiperaktivni poremećaj (u daljnjem tekstu koristimo naziv ADHD), a razlog je u sve većoj zastupljenosti poremećaja u dječjoj populaciji.

Istraživanja Bennerta i drugih (1977) pokazuju da 15 do 20% svih trudnoća i poroda odnosi se na rizične trudnoće i porode.

Postotak očekivane dojenčadi s neurološkim smetnjama iznosi 10 do 15% (Jekić i drugi,1985).

Najčešće se u literaturi spominje prevalencija 3 do 5%.

Kada spominjemo spol djeteta, poremećaj se četiri puta češće javlja kod dječaka.

Zbog porasta broja djece s ADHD-om je proizašao osnovni cilj istraživanja.

Osnovni cilj istraživanja je utvrditi povezanost nekih simptoma ADHD-a (hiperaktivnosti i deficita pažnje) i faktora rizika.

2. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA

Momčilović (1989) navodi da postoji povezanost faktora rizika i ADHD-a gdje se značajnije ističu sljedeći simptomi: hiperaktivnost, kratkotrajna pažnja i artikulacijske smetnje.

Istraživanje koje su 1990. godine proveli Momčilović i drugi o povezanosti nekih simptoma ADHD-a i faktora rizika je pokazalo kako se hiperaktivnost "pojavljuje kod djece rođene s faktorom rizika dva puta više ali se javlja i kod djece rođene bez faktora rizika". Simptom- kratkotrajna pažnja pojavljuje se statistički značajnije kod djece rođene s faktorom rizika.

Na temelju gore navedenih istraživanja definirana je polazna hipoteza:

HIPOTEZA I- Postoji značajna korelacija između faktora rizika i simptoma ADHD-a.

Iz polazne postavke bilo je moguće definirati sljedeće:

HIPOTEZA 1.1: Postoji značajna povezanost između faktora rizika i

    hiperaktivnosti.                   

HIPOTEZA 1.2.: Postoji značajna povezanost između faktora rizika i  deficita pažnje.

3. METODE RADA

3.1 UZORAK ISPITANIKA

Uzorak čine dvije skupine ispitanika predškolske dobi (petogodišnjaci) i to: 10 ispitanika rođeno s faktorom rizika i 10 ispitanika rođeno bez faktora rizika. Svi ispitanici su rođeni u Zagrebu.

Eksperimentalni uzorak čine djeca rođena sa sljedećim faktorima rizika: prijevremeni porod, smanjena porođajna težina, porod dovršen vakum ekstraktorom, prenešena trudnoća. Djeca su bila obuhvaćena preventivnim programom praćenja tijekom prve godine života u Specijalnoj bolnici "Goljak" u Zagrebu.

Kontrolni uzorak čine djeca slučajno odabrana u Dječjem vrtiću "Poletarac" (Studentski Grad, Zagreb), a pripadaju srednjoj odgojno-obrazovnoj skupini. Kontrolna skupina izjednačena je s uzorkom ispitanika prema godini rođenja (1996).

Istraživanje je provedeno u razdoblju od lipnja 2001.godine do veljače 2002. godine.

3.2 UZORAK VARIJABLI

U svrhu istraživanja definirane su varijable koje su omogućile evaluaciju problemskog područja. Varijable su koncipirane po uzoru na test "Rana dijagnostika djece predškolskog uzrasta" autorice G.Rau (1991).

U radu su korištene varijable pomoću kojih se simptomi ADHD-a mogu uočiti.

Varijable kvantitativne procjene definirane su za dva problemska područja:

područje "hiperaktivnost"

područje "kratkotrajna pažnja"

Kriteriji procjene za pojedinu varijablu za područje "deficit pažnje" su kvantificirani tako da uspješno riješen zadatak donosi jedan bod, a neuspješno riješen zadatak ne donosi bodove.

Radi bolje preglednosti varijable su prikazane tabelarno.

Tablica 1.

 Naslov i šifre varijabli za područja "hiperaktivnost" i    "deficit pažnje"

3.3 MJERNI INSTRUMENTI

U opservaciji djece, njihovog ponašanja i evidentiranja eventualne prisutnosti hiperaktivnosti i deficita pažnje koristili smo test G. Rau - "Rana dijagnostika djece predškolskog uzrasta".

Pravovremeno utvrđivanje poteškoća djece predškolskog uzrasta i pravilan tretman će ublažiti posljedice smetnji u razvoju.

Autorica testa Rau navodi da se smetnje najčešće očituju kao "poteškoće u koordinaciji, smetnje fine motorike, grafomotorike i vizualne motorike, vizualne i/ili auditivne smetnje opažanja, posebno slabosti diskriminacije" zatim "poteškoće kod orjentacije u prostoru, jezične i govorne smetnje te emocionalne smetnje".

Ističe se važnost pravovremene specijalističke detekcije djeteta, "ako je moguće godinu dana prije polaska u školu tako da za razvojnu rehabilitaciju ostane još dovoljno vremena."

3.4 NAČIN PROVEDBE ISTRAŽIVANJA

Uzorak ispitanika formiran je metodom slučajnog odabira a prosjek godina ispitanika je bio 5,3.

Testiranje djece rođene s faktorom rizika je provedeno primjenom spomenutog mjernog instrumenta po navedenim varijablama u dječjim vrtićima "Travno" i "Poletarac"u Zagrebu.

Paralelno je provedeno testiranje djece rođene bez faktora rizika iste kronološke dobi primjenom istog mjernog instrumenta i varijabli u dječjem vrtiću "Poletarac"u Zagrebu.

3.5 METODA OBRADE PODATAKA

U obradi podataka za utvrđivanje razlike između skupine djece rođene s faktorom rizika i djece rođene bez faktora rizika primjenili smo Studentov test ili t-test.

T-test smo koristili za utvrđivanje značajnosti razlika aritmetičkih sredina postignutih rezultata spomenuta dva uzorka.

Aritmetička sredina "je omjer zbroja vrijednosti i broja vrijednosti numeričke varijable" (Šošić i Serdar,2000).

Da bismo utvrdili da li je razlika između dvije aritmetičke sredine statistički značajna koristili smo t-tablicu kako bismo mogli očitati graničnu vrijednost t uz zadani broj stupnjeva slobode na nivou značajnosti  od 1 %.

4. REZULTATI I RASPRAVA

Na osnovi rezultata u Tablici br.2 može se vidjeti da se dvije skupine ispitanika razlikuju po broju uspješno riješenih zadataka.

Obilježje ispitanika je broj uspješno riješenih zadataka na testu na uzorcima od 10 ispitanika kontrolne skupine i 10 ispitanika djece rođene s faktorom rizika.

Prosječna vrijednost postignutih bodova za područje "hiperaktivnost" kontrolne skupine iznosi 7,4, a prosječno odstupanje od prosjeka je 0,663.

Prosječni broj postignutih bodova skupine rođene s faktorom rizika iznosi 6,1, a prosječno odstupanje od prosjeka je 1,044.

T-testom provjeravali smo tvrdnju da li je prosječna vrijednost kontrolne skupine veća od prosječne vrijednosti skupine djece rođene s faktorom rizika.

Test veličina ovog testa iznosi 3,323 dok je tablična vrijednost za signifikantnost testa od jedan posto iznosi 2,552, što znači da smo potvrdili tvrdnju da kontrolna skupina pokazuje značajno bolje rezultate od skupine djece rođene s faktorom rizika.

Rezultati ovog istraživanja potvrđuju da postoji povezanost faktora rizika i simptoma ADHD-a što nam ukazuje na ozbiljnost stanja koje se vremenom, djetetovim upisom u školu može intenzivirati.

Temeljem toga možemo predpostaviti će djeca rođena s faktorom rizika imati spomenute poteškoće u školskoj dobi.

Predispozicije s kojima se dijete rađa određuju mu brzinu i razinu razvoja koja je potpomognuta okolinskim faktorima i procesom učenja. Kod djece rođene s faktorom rizika spomenute predispozicije su više ili manje umanjene što će direktno utjecati i na kvalitetu života.

U literaturi, susreće se često razmatranje problema ADHD-a s aspekta prisutnosti faktora rizika.

U prvim stručnim radovima koji prikazuju razvoj djece s faktorom rizika zapažene su smetnje poremećaja ponašanja od kojih je dominirala hiperaktivnost, kratkotrajna pažnja i drugo (Čuturić i drugi,1978).

Rana detekcija ima veliko značenje zbog iskorištavanja potencijalnih mogućnosti djeteta koje su veće što se više nalazimo u vrijeme ključnog razvoja određene funkcije.

Istraživanja koja je proveo Greenberg (1996) pokazuju da 25% do 30% djece s ADHD-om imaju problema sa usvajanjem školskog gradiva. Bez obzira na prosječnu ili iznadprosječnu inteligenciju konstantno postižu lošije rezultate.

Općenito možemo reći da simptomi ADHD-a će negativno utjecati na djetetov razvoj, socijalnu integraciju, školovanje te širu društvenu okolinu.

Da bi se izbjeglo odbacivanje djeteta od strane okoline potrebno je pružiti pomoć (podršku) djetetu ali i roditeljima kroz najprimjerenije oblike terapijskih tehnika koje provode stručnjaci različitih područja.

Multidisciplinarni pristup s uključivanjem brojnih stručnjaka različitih specijalnosti jedini omogućuje sagledavanje problema u svoj njegovoj kompleksnosti.

Tablica 2.

Rezultati testiranja djece rođene s faktorom rizika i djece rođene bez faktora rizika za područje "hiperaktivnost"; apsolutni iznosi,  aritmetička sredina, standardna devijacija, t-test, tablična vrijednost t-testa na 0,01 razini značajnosti

* vrijednost t-testa za signifikantnost 1%

Uvidom u tablicu br.3 primjećujemo da smo kontrolnoj skupini izračunali  prosječnu vrijednost postignutih bodova  za područje "deficit pažnje" koja iznosi 6,7 bodova.

Prosječno odstupanje od prosjeka iznosi 1,19 što pokazuje da su rezultati ujednačeni tj. da nema velike disperzije podataka.

Prosječni broj bodova skupine djece rođene s faktorom rizika je 5,1.  Disperzija podataka ove skupine ispitanika iznosi 1,14 što pokazuje da i ova skupina ispitanika ima ujednačene rezultate.

T- testom smo provjeravali tvrdnju da li je prosječna vrijednost rezultata kontrolne skupine veća od prosječne vrijednosti rezultata skupine djece rođene s faktorom rizika.

Rezultati pokazuju da je test veličina 3,079 što je manje od tablične veličine za grešku od jedan posto koja iznosi 2,552.

Na osnovu rezultata možemo reći da i na području "deficit pažnje"  kontrolna skupina pokazuje značajnije bolje rezultate od skupine djece rođene s faktorom rizika.

Kod ispitanika rođenih s faktorom rizika statistički signifikantno je veća zastupljenost hiperaktivnosti i deficita pažnje nego kod njihovih vršnjaka bez faktora rizika. Obzirom na prosječnu životnu dob (5,3 godine) pretpostavlja se da je vrijeme razvojne hiperaktivnosti prošlo.

Teško je u svakodnevnom radu, osobito sa predškolskom djecom, razlikovati normalnu i abnormalnu hiperaktivnost. No, ako je izolirana pojava manje zabrinjava nego kada se pojavi s drugim simptomima kao što su deficit pažnje, perceptivne smetnje, poremećaji komunikacije i drugo.

U ovom istraživanju podjednako je zastupljena hiperaktivnost i deficit pažnje kod ispitanika rođenih s faktorom rizika, tako da se ne može govoriti o hiperaktivnosti ili o deficitu pažnje kao izoliranim simptomima, već o kompleksu simptoma hiperaktivnosti i deficita pažnje kao elementima sindroma ADHD-a.

Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je skupina djece bez faktora rizika postiže bolje rezultate ali se poteškoće mogu susresti i kod njih. To ukazuje na potrebu timske suradnje i praćenja sve djece kroz čitav razvojni period.

Tablica 3.

Rezultati testiranja djece rođene s faktorom rizika i djece rođene bez faktora rizika za područje "deficit pažnje"; apsolutni iznosi,  aritmetička sredina, standardna devijacija, t-test, tablična vrijednost t-testa na 0,01 razini značajnosti

* vrijednost t-testa za signifikantnost 1%

5. VERIFIKACIJA HIPOTEZA

Dobiveni rezultati pokazuju da se simptom ADHD-a, hiperaktivnost; pojavljuje češće kod djece rođene s faktorom rizika nego kod kontrolne skupine.

Simptom ADHD-a, deficit pažnje, također se pojavljuje češće kod djece rođene s faktorom rizika nego kod djece rođene bez faktora rizika.

Razlika je statistički signifikantna.

Rezultati t- testa idu u prilog hipotezama 1.1. i 1.2.

Na osnovu rezultata potvrđena je polazna hipoteza da postoji značajna korelacija između faktora rizika i simptoma ADHD-a.

Zaključak

Na osnovu rezultata dobivenih ovim istraživanjem možemo zaključiti sljedeće:

Djeca rođena s faktorom rizika predstavljaju populaciju djece kod kojih će se češće pojavljivati simptomi ADHD-a kao što su hiperaktivnost i deficit pažnje.

U znatno manjoj zastupljenosti pojavljuju se simptomi ADHD-a i kod djece rođene bez faktora.

Kontinuiranim praćenjem razvoja čitave dječje populacije omogućava se pravovremeno uočavanje odstupanja u neurofiziološkom  razvoju te primjena rehabilitacijskih postupaka kako bi se ublažili ili uklonili problemi tijekom odrastanja.

Literatura

1. Američka psihijatrijska udruga (1996):DSM-IV -Međunarodna verzija s MKB- 10 šiframa, Naklada Slap, Zagreb

2. Bennert,H.W.JR., Davis V., Bennert J.(1977): Identification of High Risk Mother and Fetus, J. Maine Med Assoo, 10,345-349

3. Čupić,V., Mikloušić,AM. (1981): Neurološki pregled djeteta,  Tehnička knjiga, Zagreb

4. Čuturić, N., Stojčević-Polovina, M., Rudar, D., Čabrijan-Smokvina, LJ., Klobučar, M., Grgić-Jandriš, D. (1978): Značaj hiperaktivnosti u djece rođene  vakuum ekstraktorom, Anali Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice", 17, 311-316

5. Greenberg, S.(1996): Attention Deficit Hyperactivity Disorder, Primary Care Pediatrics organization, publikacija raspoloživa preko hiper vcze http://www.utoronto.ca/kids/index.htm

6. Habek, D. (1998): Porodništvo i ginekologija, Školska knjiga, Zagreb

7. Jekić,A., Prancini, M., Marin, Lj., i Bublić, N. (1985): Najčešći faktori rizika u novorođenčadi, Medicinski Vjesnik, 17,1, 21-24

8. Kocijan Hercigonja, D. (1997): Hiperaktivno dijete: uznemireni roditelji i odgajatelji, Naklada Slap, Jastrebarsko

9. Mardešić, D. i suradnici (2000): Pedijatrija, Školska knjiga, Zagreb

10. Millichap, J.G.(1975): The Hyperactive Child with Minimal Cerebral Dysfunction, Year Book Medical Publishers, Chicago, 53-60

11. Momčilović, M., Joković Turalija, I. (1990): Istraživanje nekih simptoma minimalne cerebralne disfunkcije u djece rođene sa faktorom rizika, Defektologija, 26, 2, 131-139

12. Momčilović, M. (1989): Problemi minimalne cerebralne disfunkcije i artikulacijskih smetnji u djece s faktorima rizika, Magistarski rad, Medicinski fakultet Zagreb

13. Rau,G. (1991): Rana dijagnostika kod djece predškolskog uzrasta, Defektološki glasnik, Zagreb, II-2,15-18

14. Šošić,I., Serdar, V.(2000):Uvod u statistiku, Školska knjiga, Zagreb

Naputak za navođenje:

Bakin Batnožić M. Povezanost faktora rizika i hiperaktivnog poremećaja djece predškolske dobi. Sestrinski edukacijski magazin 2005:2(2)