Pregledni članak

Sažetak

Rad se sastoji od dva dijela. U prvom dijelu daje  se prikaz pogleda na djetinjstvo od drevne prošlosti do današnjih dana.Drugi dio rada anlizira stanje djece i djetinjstva u svijetu i Republici Hrvatskoj temeljem izvješća Unicef-a za 2005. godinu. Djetinjstva i djeca su u opasnosti i nadalje  od tri zla današnjice - siromaštva, oružanih sukoba i epidemije HIV/AIDS-a

Ključne riječi: djeca ,djetinjstvo, siromaštvo, Unicef

Abstract

This article consists of two parts. In the first one we present the view on childhood since the ancient times til modern days. The second part analyses the state of childhood in the world and in Croatia based on the UNICEF report for 2005. The childhood today is endangered by 3 factors: poverty, wars and the epidemy of HIV/AIDS.

Key words: childrens, childhood, poverty, Unicef

Uvod

Složit ćete se djetinjstvo je iznimno važno razdoblje. Djeca zaslužuju pozamašnu brigu i zaštitu u životu. Promicanje i očuvanje zdravlja djece i mladih  kao i osiguravanje zdravog potomstva  važno je za svaku državu. Jer kako bude djeci bit će i narodima. No je li to baš tako? Možemo li reći da djetinjstvo nije u opasnosti danas kada je akumuliranje znanja i napredak čovječanstva dosegao visoke razine ? Priznat ćemo kako svi zakoni i dokumenti koji su doneseni u svrhu  zaštite djece, njihovih prava i njihovog odrastanja nisu dovoljni. Pošuju li se etički principi koje smo donijeli i što oni zapravo postaju, kada  pod pritiskom izvješća UNICEF-a danas u 21 stoljeću konstatiramo djeca su u mnogočemu ugrožena. Nažalost oni koji su rođeni od nas  ugroženi su od nas, od čovjeka.

Sagledat ćemo uvjete života i odrastanja djece sežući duboko u povijest ljudskog roda pa do danas kako bi vidjeli zašto su djeca bila u opasnosti i od čega je djetinjstvo u opasnosti danas.

Povijesni pogledi na djetinjstvo

Antička Grčka i Rim

Period od otprilike oko 600. godine pr.Kr. do otprilike 400. godine smatraju se razdobljima velikog prosvjetljenja i ujedno vremenom kada je prepoznato koliki utjecaj ima  rano poučavanje djece na kasniji razvoj ( Borstelmann 1983. ). Unatoč takvim saznanjima odnos prema djeci nije bio nimalo dojmljiv. Platon i Aristotel pišući o važnosti obrazovnog ulaganja u djecu zagovarali su ujedno i infanticid tamo gdje se taj način rješavanja neželjenih i nezdravih odavno primjenjivao. Ekstrem lišavanja života zadesio bi nezakonitu, neželjenu  ili novorođenu djecu  s oštećenjem. Likurgovim zakonima u Sparti bilo je određeno malformiranu djecu izlagati i ostavljati umrijeti na stijenama Tajgeta. Stari Rimljani prema Senekinom zakonu takvu djecu su bacali u Tiber. Ženska dojenčad bila je interesantna  samo za kasniju mogućnost reprodukcije,  pa je većina grčkih i rimskih obitelji imala samo jedno žensko dijete ( Breiner, 1990; Langer, 1974.). Antičko vrijeme bilježi važnost djetinjstva ali ne pokazuje zaštitnički odnos prema djeci jer uz sve navedeno dozvoljava  kupovinu, prodaju, kažnjavanja i seksualnu zloporabu djece držeći ih poput svojine.

Srednji vijek i doba renesanse

Neposredno prije pada Rimskog carstva ( oko 400. god.) položaj djece nešto je bolji. Taj se trend zadržava i nakon pada Rima stoga što je širenje kršćanstva i utjecaj Crkve promicalo drugačiji pogled na dijete, odnosno uvjerenje u djetetovu čistoću. Crkva se zauzimala za prekidanje infanticida davanjem mogućnosti da se ( neželjena )  djeca smještavaju u njene institucije ( sjemeništa i samostane ) no nije tada još mogla zaustaviti eliminaciju blizanaca koji su shvaćani kao znak preljuba  (barem ne u prvo vrijeme ).Tijekom cijelog srednjeg vijeka zlostavljanje i iskorištavanje djece se nastavlja.Postavlja se pitanje je li djetinjstvo kakvo ga mi poznajemo uopće postojalo. Očito nije jer kad su djeca stasala za rad u kući i rad u zajednici (pretpostavlja se negdje oko sedme godine ) tretirani su kao manje iskusne odrasle osobe (Aries, 1962; Hoyles, 1979.). Zaključak istraživačima ovog perioda nudio se vrlo jasno ; život djece u srednjevjekovno doba bio je težak (Kroll, 1977; Pollock, 1983) a nedostatak brige za njih bio je obrazac ponašanja odraslih  stoljećima.    

Period renesanse povećava brigu za djecu, pojačava se karitativno djelovanje, otvaraju se domovi za nahočad i siročad čime se potvrđuje spoznaja  i uvjerenje društva da je odgovorno ( makar i djelomično ) za zaštiti potomstva. Nažalost često puta ugrožena djeca i mnogi mali beskućnici nisu ili došli do novo utemeljenih institucija skrbi  ili nisu preživjeli u tim domovima (Trexler 1973.)

Novi vijek

Doba vjerskog raskola, vjerskih borbi i reformacija podudaraju se s otkrićem prekooceanskog svijeta, novim pogledom na svijet (humanizam i renesansa) i izgradnjom čvršče moderne državne uprave. Početkom šesnaestog stoljeća javlja se više protenstantskih sekti zasnovanih na reformacijskim načelima, a za razvojnu psihologiju značajna je puritanska ( lat.puritas: čistoća) i to kalvinistička (prema Johnu Calvinu) koja  prva daje sveobuhvatni model dječjeg razvoja. Predhodni pogledi Crkve u djetetovu čistoću, kod kalvinista  su zamijenjeni  uvjerenjem da su djeca rođena s izvornim grijehom te će bez vođenog odrastanja praktički prirodno težiti prema zlu (Pollock 1987.). Calvin je vjerovao kako djeca imaju naglašenu sposobnost učenja u ranoj dobi što predpostavlja značaj roditelja koji ih upravo zato mogu i trebaju dobro odgojiti i poučavati. Odgojiti ih  u etici utemljenoj na strogom samoodricanju i odbijanju zabava i užitaka u najširem smislu da postanu nezavisni i samopouzdani a nadasve da se znaju oduprijeti. Iz takvog kalvinističkog odgoja proizlazi da strogi odgoj djecu odvraća od lošeg ponašanja,  a to u konačnici znači smanjenje potrebe za strogim oblicima kažnjavanja.

Istraživačka putovanja Europljana i počeci kolonizacije uspostavili su dodire između zasebnih skupina naroda (i svijet počeli stapati u jednu cjelinu). Povijest širenja zapadnih naroda drugim kontinentima prekrivaju nažalost tamne sjene koje se ne mogu izbrisati. Materijalno - tehničkom i znanstvenom nadmoći bijelim je narodima uspjelo europeizirati Zemlju.To je činjenica iz koje proistječu elementarni konflikti u sadašnjosti. Neki su narodi depopulirani u tom periodu što su prouzročili ratovi , kazneni pohodi, porobljavanja, prisilni rad, nasilne seobe i zarazne bolesti.U nekim se kolonijama  u to davno vrijeme događa značajna promjena u odnosu na djecu. Primjerice španjolci se proslavljaju time što su u ranom 16.stoljeću uveli zaštitno radno zakonodavstvo zabranivši rad djece i rad žena noću ( Trimorn 1971). Druge države te su zakonske zabrane ( koje li pogodnosti !?) uvele u 18. ili čak 19. stoljeću ( SAD-e 1938. godine  donose Poštene radne standarde u  kojim je određena minimalna radna dob od 16 godina, a za opasne poslove 18 godina život; Jackson 1993.).

Djetinjstvo danas

Dvadeseto stoljeće

Ulazeći u 20. stoljeće ulazimo u etapu u kojoj se intenziviraju  nastojanja u zaštiti ljudske jedinke a posebice djece.

Pojavom  ideje o udruženim naporima država za postizanje slobodnijeg i pravednijeg svijeta generira se i ideja o specifičnoj brizi za najmlađe koja se utvrđuje Ženevskom deklaracijom o pravima djeteta iz 1924. a  potom slijedi Deklaracija o pravima djeteta iz 1959. kojom se izražava uvjerenje kako čovječanstvo duguje djetetu najbolje što mu može pružiti.Načela  traže minimum prava i obveza ali - preveliki broj djece svijeta daleko je od tih utvrđenih pravila. Deklaracija je bila neobvezna i imala je primarno moralnu snagu, te UN-i (Ujedinjeni Narodi ) određuju čvršće obveze međunarodne zajednice prihvačanjem i ratificiranjem Konvencije o pravima djeteta na generalnoj skupštini 1990.(dijete je ljudsko biće koje nije navršilo osamnaest godina ). Djetinjstvu pripada posebna briga i moć. Svakom djetetu treba osigurati jednaka prava bez obzira na rasu ,boju kože, spol, jezik, vjeroispovjest, politička ili druga uvjerenja, nacionalno, etničko ili socijalno podrijetlo, imovno stanje djeteta ili njegovih roditelja ili pak zakonskog staratelja. Dijete ima pravo na očuvanje identiteta uz  ime , obiteljske veze i državljanstvo. Jačanje mehanizama zaštite ističe se obvezama prema djetetu u posebnim uvjetima, kao što su potrebe izbjegle djece ( zaštita i humanitarna pomoć), seksualno i radno eksploatirane,  sprječavanju prodaje i trgovine djecom, zaštitu od uporabe droga, zaštitu djece ugrožene  oružanim eskalirajućem sukobima ( djeca mlađa  od 15 godina ne bi smjela neposredno sudjelovati u sukobima i/ili biti regrutirana u oružane snage !?), a djeci i mladima s posebnim potrebama treba omogućiti primjereno obrazovanje zaštitu, habilitaciju i rehabilitaciju s ciljem postizanja najvećeg stupnja samostalnosti i integracije u zajednicu, dok djeca manjina imaju pravo na svoj jezik, kulturu i vjeru. Otavskom deklaracijom o pravima djeteta na zdravstvenu zaštitu (1999.) utvrđena su prava u okviru zdravstvene zaštite. Tada je  kao i sada bilo sasvim jasno da u većini zemalja  nema uvjeta za njenu punu primjenu.

Međunarodni fond Ujedinjenih naroda za pomoć djeci -UNICEF osnovan 1946. godine ima za cilj odrediti strateške pravce međunarodne zajednice u brizi za djecu,  te je usmjeren na hitnu pomoć djeci u nesrećama i dugoročnim pomoćima. Jedan od globalnih programa ovog fonda GOBI-FFF  svojim akronimom otkriva akcije s ciljem zaštite i rasta djece. Growth promotion- briga za rast djece; Oral rehidration therapy - liječenje proljeva elektrolitskim otopinama ; Breast feeding - dojenje; Immunization - imunizacija; Family spacing - razmak između dva poroda;Food suplement - dodatna ishrana;Female education - obrazovanje žena. UNICEF potiče zajedničke akcije međunarodnih vlada civilnih društava i nevladinih organizacija i u promicanju socijalne odgovornosti i kulture davanja, uspostave standarda, partnerskih odnosa, prekogranične suradnje, povečanju budžedske alokacije u pravcu investiranja u djecu za bolja djetinjstva djece svijeta. Danas u doba znanstveno tehničke civilizacije uz stvaranje neograničenog profita  najudaljenije komparacije pokazuju da je biti dijete u većini stoljeća bilo zapravo nesreća no biti dijete u današnjim vremenima u nekim dijelovima svijeta i nadalje je nesreća.

2005. godina

Recentna istraživanja  pokazuju da je danas  prosječni prihod od dvadeset najbogatijih zemalja svijeta trideset i sedam puta veći od prosjeka najsiromašnijih zemalja. Manje nego jedno od stotinu djece ne doživi peti rođendan u bogatim zemljama, dok u siromašnim svako peto dijete ne doživi svoj peti rođendan (mortalitet djece  u dobi od jedne do četiri godine života smatra se dobrim pokazateljem djelovanja činitelja okoline uključujući socijalnoekonomske i zdravstvene uvjete života i zaštite). U 2003. godini umrlo je 10,6 milijuna djece prije petog rođendana (ta je brojka jednaka ukupnom  broju djece koja živi u Italiji,Francuskoj, Njemačkoj i Grčkoj). Najmanje izgleda da dožive peti rođendan imaju djeca teritorija Sierra Leone, Nigerije, Afganistana , Angole, Liberije, Somalije, Malija, Demokratskoj Republici Konga, Gvineje Bisao i Burkine Faso.Crne li statistike o brizi ljudskog roda o svom potomstvu. Očekivano trajanje života različito je za različita dijelove svijeta a negdje je drastično smanjen ( u Japanu je očekivano trajanje života za rođeno dijete  82. godine a za ono rođeno u Zambiji 33. godine prema procjenai iz 2003. godine ). Negdje oko 2,8 milijardi ljudi živi s manje od 2$ na dan i oko 1,2 milijarde ih živi s manje od 1$ na dan od čega je 42% stanovništva  južnoj Aziji.

Posljednje UNICEF-ovo izvješće o stanju djece u svijetu ( 9. prosinca  2004.) upozorava da su djetinjstva u opasnosti. Carol Bellamy izvršna direktorica iste organizacije iznoseći činjenice koje potkrepljuju ovu tvrdnju  proziva vlade svijeta koje svjesno donose odluke kojima ugrožavaju djetinjstvo. Siromaštvo, oružani sukobi i epidemije zapravo sada već pandemije HIV/AIDS-a tri su svjetska zla u životu onih koji nasljeđuju naše živote.I kao što Bellamy bezkompromisno naglašava, siromaštvo ne dolazi niotkuda, ratovi se ne događaju sami, AIDS se ne širi po svojoj  samostalnoj odluci.

Prema podacima u svijetu ima oko 2,2 milijarde djece od kojih 1,9 milijardi živi u zemljama u razvoju, a svako drugo dijete živi u siromaštvu. S jedne strane stvaranje neograničenog profita a s druge sljepilo na probleme najvulnerabilnije skupine društva uvjetovalo je niz akcija zaštite djece . Pred pet godina (2000.god.) usvojena je Milenijska Deklaracija Solidarnosti  na 55. skupštini UN-a koja je odlučna o ukidanju siromaštva. Od osam ciljeva šest se odnosi na djecu. Među milenijskim ciljevima prvo je ukidanje ekstremnog siromaštva, nadalje slijedi osiguravanje osnovnog obrazovanja, promicanje ravnopravnosti spolova i osnaživanje prava žena, smanjenje stope smrtnosti djece, borba protiv HIV/AIDS-a (i drugih zaraza) i osiguravanje održivog razvoja okoliša sve uz razvoj globalne suradnje kroz trgovinu i financije.

Obzirom da siromaštvo drugačije pogađa djecu nego odrasle nepodobna je procjena temeljena na podacima o prihodu i potrošnji po stanovniku stoga su londonski ekonomski stručnjaci razvili novu metodologiju utvrđivanja siromaštva najmlađih.Dijagnosticirali su nažalost sedam smrtonosnih prikraćenosti koje nosi siromaštvo, a prvenenstveno zahvaćaju zemlje u razvoju. Navodimo ih s procjenama za sadašnji period :

 - podaci kazuju kako 640 milijuna djece nema odgovarajući smještaj

 - 500 milijuna djece nema osiguran pristup sanitarnim uvjetima

 - 400 milijuna nema  pristup pitkoj vodi ( ukupni podatci su kako jedna milijarda ljudi pije onečiščenu vodu što je gotovo 40% svjetske populacije ), stoga je neophodno osigurati stabilan okoliš i smanjiti broj ljudi koji nemaju pitku vodu na polovicu sadašnje brojke.

 -270 milijuna djece nema osnovnu zdravstvenu zaštitu i skrb. Brojka onih koji umiru u novorođenačkom periodu ili nešto kasnije mogla  bi se smanjiti jednostavnim i jeftinim mjerama. To su mjere koje traju  i dugoročno daju rezultate ali koje sada trebaju. Zbog nedostatne prevencije  neonatalnog mortaliteta u programima vezanim za zdravlje majke i djeteta 450 novorođenčadi umire svakog sata u svijetu ( Yay Lawn -Save the Children) dok  je 2/3  umrle dojenčadi iz Afganistana, Bangaladesha, Kine, DR Konga, Etiopije, Nigerije, Indonezije, Pakistana ili Tanzanije. Kampanje cijepljenja u Africi upravo su usmjerene protiv poliomijelitisa jer se epidemije šire iz Nigerije na Mali i Gvineju a bolest se počinje javljati i tamo gdje je prije nije bilo ( Sudan). Ovakove situacije uvijek pogoršavaju i nedostatak hrane i vode za piće kao i vremenske prilike jer dolaskom kiša povečavaju  opasnost od haranja bolesti koje su  primjerice u razvijenim regijama eradicirane  primjenom primjerene zdravstvene skrbi . Potrebno je osiguravati financije za kupnju cijepiva i  distribuciju jeftinijih lijekova za AIDS, malariju i tuberkulozu i drugo.        

-140 milijuna djece  od čega najviše djevojčica nikada nije pohađalo školu a pravo na obrazovanje je pravo svakog djeteta. Dajući početno školovanje i zdravlje omogučit ćemo većini djeci da odrastu.Ukoliko nema škole nema ni znanja, nema ni mogućnosti da participiraju u društvu i da se glas djece čuje.

-  300 milijuna ih nema pristupa informacijama  pa  kada postoje mogućnosti da se nekima spase životi  kao na primjer od spolno prenosivih bolesti to se neće ostvariti jer nedostaje uputa koje situacije izbjegavati i kako očuvati život, a djeca bez informacija ne poznaju ni  svoja prava    

- 90 milijuna djece je govore podaci ozbiljno pothranjeno i prijeti im nedostatak vitamina i minerala  čime su više izloženi i riziku i mogućnostima infekcija i smrti zbog gladi. Bogate zemlje imaju 5% pothranjene djece a u siromašnim je pothranjeno 50% mališana.

Ovi podaci i brojke  govore o djeci i njihovom ugroženom djetinjstvu u zemljama u razvoju no i u razvijenim zemljama djetinjstva su u opasnosti jer se djeca i tamo zarana suočavaju s ona tri zla koja zatiru djetinjstvo.

Siromaštvo raste i u industrijskim zemljama pa je danas poznato kako je  u 11 od 15 visokorazvijenih država povećan broj djece koji sve teže živi zbog oskudice kojoj su izloženi. Eksploatacije su sve veće, sigurnost je sve manja, stoga je nemoguće ne vidjeti ili zanemariti moderna ropstva i nasilja (trafficking- trgovinu ljudima i djecom i komercijalnu industriju seksa ) i u ovim zemljama. Zemlje centralne Europe prolaze ili su prošle dramatične transformacije u kratkom vremenu što uvjetuje rizike i za siromaštvo, HIV infekciju, trgovinu djecom i nekvalitetan rad socijalnih službi.

Oružani sukobi donijeli su trend vojačenja mladih, silovanja kao ratnog sredstva, ratnih zločina nad djecom, ratno i izbjegličko djetinjstvo, djetinjstvo siročadi, ozljede i smrti od eksplozivnih naprava, dok su međunarodne sankcije donijele mnoštvo drugih neprilika za djecu i mlade.   

AIDS nije poštedio ni populaciju razvijenih. Kao i u nerazvijenih broj se oboljelih povećava. Djeca čiji su roditelji bolesni, preuzimaju skrb o njima, napuštaju školovanje, postaju sve siromašnija, pa nije čudno što rade opasne poslove, a usput su odbačena i izolirana u lokalitetu kojem pripadaju. Na kraju ostaju i bez roditelja i bez pomoći  s istom bolešću .

Kako izgleda djetinjstvo u Hrvatskoj?

Republika Hrvatska je prema kriterijima UNICEF -a prešla iz kategorije zemalja «čiste» primateljice pomoći u zemlju koja sada može sama planirati i organizirati vlastite aktivnosti u suradnji sa stručnjacima,građanima, slavnim osobama, vladinim i nevladinim organizacijama i uz suradnju medija. Siromaštvo je glavni čimbenik koji utječe na preživljenje i morbiditet djece kao i na mogućnost školovanja. Prema monitoringu UNICEF-a napravljen je veliki korak u zaštiti djece no kao u većini razvijenih zemalja sada postoji problem nasilja nad djecom i kod djece, uz još prisutan  problem minskih polja koji ugrožavaju živote.

Nacionalni program zaštite i promocije ljudskih prava u Republici Hrvatskoj od 2005 do 2008 godine odnosi se na suzbijanje nasilja među i nad djecom i mladima, zaštitom ove populacije od nezakonite uporabe narkotika, spolnog iskorištavanja uključujući prostituciju i korištenje djece  u pornografske svrhe . Program zaštite se odnosi i na kazneni i prekršajni postupak. Razvoj moderne tehnologije omogućuje djeci i mladima veću dostupnost medija što nije popračeno odgovarajučom zakonodavnom pravnom zaštitom.Potrebno je osigurati optimalne uvjete za pravilan rast i razvoj ove kategorije  kao i osiguranje stabilnog i protektivnog okoliša poradi snižavanja rizika za različite oblike zlostavljanja. Posebice je značajno senzibilizirati javnost za prava djece i mladih i podizanje svijesti javnosti.Uz stvaranje povoljnih uvjeta  za ostvarenje socijalnih ,odgojnih, obrazovnih, kulturnih, materijalnih i inih uvjeta za čvrstu i trajnu dobrobit  djece i mladih i njihovo aktivno participiranje u razvoju demokratskog društva, Vlada RH navodi : «prioritet nam je je zaštita djece od zlostavljanja,grubog zanemarivanja, nasilja te svih oblika diskriminacije, stvaranjem uvjeta za preventivno djelovanje «.Traži se inkriminiranje i sankcioniranje kaznenih djela vezanih za spolno iskorištavanje uključujući prostituciju i korištenje djece u pornografske svrhe uz osiguranje što primjerenije psihosocijalne  rehabilitacije.

Najnovija istraživanja u nas nalaze da je 10 - 20 % djece tjelesno zlostavljano.Svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak doživio je neki oblik seksualnog zlostavljanja, a trećina djece povremeno je izložena emocionalnom zlostavljanju. Pri fizičkom nasilju dolazi do traumatskih ozljeda mozga, nekad i smrti, unakaženja djeteta, a nije rijetkost da dijete ima i mentalne posljedice tipa nasilnosti, kriminalnog ponašanja, samoozljeđivanja, suicidalnosti, depresije i anksioznosti. Statistički pokatatelji upućuju na to da jedan dio zlostavljane djece kasnije zlostavlja svoju vlastitu djecu. Emocionalno zlostavljanje zastupljeno je neiskazivanjem ljubavi i pažnje djetetu, ismijavanjem i podrugivanjem što utječe na gubitak samopouzdanja i samopoštovanja i pojavu neurotskih poremećaja, problema u razvoju, osobnosti djeteta, interpersonalnom odnosu, poremečajima govora i sličnim.

Sretno djetinjstvo i dobro zdravlje djece ne može postojati u regijama gdje prevladava siromaštvo i glad  stoga je suzbijanje  istih primarna zadaća razvijenih.Poboljšati zdravlje trudnica rodilja i majki i suzbiti stopu njihove smrtnosti, sačuvati majčinstvo i njenu ljubav prema djetetu velika je zadaća svijeta.UNICEF,vlade civilnih društava i nevladine organizacije pokretačka su snaga za bolja djetinjstva i pravednija društva a stabilna i perspektivna zemlja odnosno regija je condicio sine qua non za opstanak djece i mladih.

Jer kako bude djeci bit će i narodima. 

Literatura

1. Aries,  P.(1962). Centuries of childhood: A social history of family life.New York: Knopf

2. Borstelmann,L. J.( 1983). Children before psychology: ideas about children from antiquity to the later 1800s. In W. Kessen (Ed) Handbook of child psychology . Vol 1. History, theory, and methods. New York : Wiley

3. Breiner, J. (1990). Slaughter of innocents: Child abuse throught the ages. Nev York: Plenum

4. Declaration of the Rights of the Child , link to in UN, New York

5. Hoyles, M. (1979). Childhood in historical perspective. In M.Hojles (Ed), Changing childhood . London

6. Jackson, D. (1993). Child Health Nursing : A comprensive Aproach to the Care Of Children and Theirs Families. Philadelphia: J.B. Lippincot,

7. Kroll, J. (1977). The concept of childhood in the middle ages. Journal of the history Behavioural sciences, 13, 384- 393.

8. Langer, W. L. (1974). Infanticide : A historical survey. History of Childhood  Quarterly, 1, 353- 365.

9. Pollock, L. (1983). Forgotten children: Parent-child relation from 1500 to 1900. Cambrige: Cambrige Universita Press

10. Timborn, H. Španjolska Amerika  u 16. stoljeću: u Povijest svijeta, Naprijed Zagreb 1976. str.428-433.

11. Ustav RH 1990.

12. Vlada RH - ured za ljudska prava : Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava u RH od 2005 do 2008.

13. World Medical Association. Declaration of Ottawa on The right of the child to health care. Bull Med Ethics, February 1999

14. www.unicef.org./publication/childhoood under threat/the state of the world's children

15. Zergollern, Lj. & suradnici, (1994). Pedijatrija 1. knjiga Naprijed, Zagreb str.10- 33.

Not T. Djetinjstva u opasnosti - nekad i danas. Sestrinski edukacijski magazin 2005:2(2)